"Uspjeh je jedna veoma veoma pusta i samotnjačka cesta. Na toj cesti
nećete sresti baš previše prijatelja, ali ćete zato stalno viđati svoju
sjenu pre prečesto. To vam ja obećavam. I ona vam nek bude podsjetnik
da ne trebate bježati od nje, od samog sebe. Već trebate suočiti samog
sebe sa samim sobom i onda tijekom tog putovanja, a to je proces, nema
predaje. Najgore je pokrenuti se. Al kad se pokrenete, ideš, pičiš i ne
staješ. Nikome i ni za što. Otarasi se utega što te vuku
dolje, koče te i ne dozvoljavaju ti da ti budeš ti. Samo peglaj i drmaj,
stari moj. Jer taj san što ga imaš u glavi, on je moguć. Ostvariv. Samo
nemoj dozvoliti da te strah nadvlada. Nema negativne energije, nema
straha. Jer iza svakog straha je ona osoba kojom Vi želite biti. Strah
sami stvarate u svojoj glavi. Suočite se s tim strahom, jer kada to
učinite, tek tada uvidite da taj strah uopće nije planina već vlat trave
na tratini. Ne boj se donositi odluke, jer ćeš ostat ukopan. A tada ne
živiš uopće. I uspjeh ne definira tebe, ti definiraš uspjeh. Ti. Ne
razmišljaj previše, budi! Donosi odluke. Jer, ako ih nećeš donositi,
ostat ćeš ukopan. Tada ne živiš, statiraš. A ja sam uvjeren da to ne
želiš nit' ti nit' nitko, itko... Jer na kraju krajeva, kada promijeniš
perspektivu i način na koji gledaš na stvari, tada si promijenio i
same/te stvari. A da bi do toga došao, moraš proći tu cestu."
(bivši učenik Marko)
30 lipnja 2015
09 lipnja 2015
Anđelo Jurkas, I šutjeli se sretno do kraja života
Prosuli se pjesmama, odgovarali šutnjom.
Začeli srcem, dokrajčili slutnjom.
Dotaknuli riječima. Promašili tijelom.
Pobijedili lažima. Izgubili djelom.
Zajebali sve što se zajebati dalo.
U rukama previše, u srcu premalo.
Odigrali strance koji su dočekali Godota
I šutjeli se sretno do kraja života...
Začeli srcem, dokrajčili slutnjom.
Dotaknuli riječima. Promašili tijelom.
Pobijedili lažima. Izgubili djelom.
Zajebali sve što se zajebati dalo.
U rukama previše, u srcu premalo.
Odigrali strance koji su dočekali Godota
I šutjeli se sretno do kraja života...
08 lipnja 2015
Blažo Davidović, Mentalne prevare
Mentalne prevare su najgore. Tako su temeljite i destruktivne,
uništavaju svaki sekund prethodnog odnosa. Nije, dakle, riječ o
emotivnim ili seksualnim prevarama, niti materijalnim, ili nekim drugim,
sve je to sitnica u odnosu na mentalnu prevaru. A to je onaj odnos koji
uspostavljaju dvije duše, dva srca i dva mozga na početku veze.
Mentalna harmonija stane u par riječi, nekad je i šutke izgovoriš,
podrazumijeva se, ona je motor i energija, svrha, motiv i cilj, ona je
sve. To je dogovor nad dogovorima. Ja tebi, ti meni. Tenis, to je tenis.
Tu prevaru ne možeš ni zaboraviti, ne boli, samo kucka negdje u zabačenim lavirintima mozga.
Tu prevaru ne možeš ni zaboraviti, ne boli, samo kucka negdje u zabačenim lavirintima mozga.