29 lipnja 2014
Konstantin Kavafis, Koliko možeš
I ako ne možeš svoj život učiniti kakvim želiš,
ovo bar pokušaj postići
koliko možeš: nemoj ga unižavati
s previše dodira sa svijetom,
s previše izlazaka i razgovora.
Nemoj ga unižavati izvodeći ga,
često šetajući i izlažući ga
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta,
da ne postane dosadan kao da je tuđ.
ovo bar pokušaj postići
koliko možeš: nemoj ga unižavati
s previše dodira sa svijetom,
s previše izlazaka i razgovora.
Nemoj ga unižavati izvodeći ga,
često šetajući i izlažući ga
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta,
da ne postane dosadan kao da je tuđ.
24 lipnja 2014
U sjećanje...
Mika Antić, umro 24. lipnja 1986.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim....
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim....
20 lipnja 2014
Ekipa
Sarajevo, 2000.
Oliver Dragojević, Vlado Kreslin, Đorđe Balašević, Stipica Kalođera, Kemal Monteno
19 lipnja 2014
Marija Jurić Zagorka, Kći Lotršćaka
Kći Lotršćaka značajno se razlikuje od Gričke vještice, premda su jezično-stilske značajke obaju romana identične u epizodičnoj strukturi s mnogo likova i podzapleta koji se kroz razvijenu fabulu spajaju i nabrzinu razrješuju u nekoliko ključnih čvorišta pred kraj romana.
Grička vještica temelji se na povijesnoj podlozi pa usprkos trivijalnim elementima poput otmica, prerušavanja i tajni, zadržava veliku dozu realističnosti u opisima i gradnji atmosfere jednoga vremena. U romanu Kći Lotršćaka podloga radnje temeljena je na poganskim, kršćanskim i narodnim legendama, koje količinski zamjenjuju arhivsku faktografiju te donose drugačije intelektualno i literarno iskustvo.
Podnaslov romana Čarobna priča o Manduši zlatokosoj i postanku slavnog kraljevskog grada na sedam kula vodi nas u bajkovitost srednjovjekovnoga Griča i Kaptola postignutu njihovom vremenskom udaljenošću i već spomenutom literarnom podlogom sastavljenom od raznih legendi.
Protagonisti temeljne ljubavne priče su Manduša i Divljan, obilježeni svojim podrijetlima i "nezakonitošću", koja je izvor mnogih nesretnih događanja, ali i njihove karakterne čvrstine. Idealizacija i crno-bijela karakterizacija likova dosljedno su provedene i uklopljene u sve fabularne niti. Antagonistički parovi se s napredovanjem fabule umnažaju, epizodičnost i dinamika se produbljuju, etička i moralna karakterizacija dobivaju slojevitost usprkos zadanom crno-bijelom okviru, a Zagorka i opet sve te naoko nabacane i žanrovski određene, a literarno siromašne elemente, spaja u dojmljivu i zabavnu cjelinu.
Neke od legendi koje su uklopljene u roman svakako želim zapamtiti pa ih prepričavam:
Legenda o Manduši donosi priču o mladom hrvatskome banu koji je sa svojim vitezovima dugo jahao i nigdje nije nailazio na vode. Došao je u zagrebački kraj, ispod brda gdje je sada Manduševac i tu je spazio lijepu i mladu Mandu s vrčem u ruci kraj vrela. Pitao ju je, iscrpljen, za ime, a ona mu reče da se zove Manda. Klonuo je kraj nje i rekao joj svima poznatu rečenicu "Man... - dušo - zagrabi...!" Djevojka ga je upozorila da ako se napije vode s ovog izvora, nikada više neće moći ostaviti taj kraj. Napio se vode, s njome dobio novi život, isto kao i njegovi vitezovi, zarobila ga je Mandina ljepota i predivni pejzaži. Oženio se zlatokosom Mandom, sagradio na pustome brdu slavni grad, prozove ga Zagreb po dijelu rečenice koju je na rubu smrti izgovorio ljepotici, a izvor koji ga je spasio čudotvornom bistrom vodom po Mandinu imenu nazove Manduševac. Lijepa banica Manda zalijevala je svoje nasade vodom iz Manduševca i sve joj je cvalo. Mladome banu jednoga je dana došao u posjet brat kojega je zahvatila zavist kad je vidio kako mu je brat ban sretan u lijepoj varoši s mladom ženom. Htio je razoriti grad i oteti mladu banicu, koja je pobjegla na kulu Lotršćak i stala zvoniti da dozove svoga muža. Braća su se sukobila, proboli se mačevima i neizmireni umrli. Banica Manda htjela se zbog tuge baciti u Manduševac, ali to joj nije dopustila vila manduševačka koja se izronivši iz vode, obratila mladoj ženi i rekla joj da ide u Lotršćak i kad odzvoni zvonce, skine s neba zvijezdu Danicu kojom će si svijetliti dok ne nađe duše posvađane braće. Mora ih posvuda tražiti jer dok ih ne nađe, neće u tome rodu biti mira ni sloge. Gričani su vjerovali da duh banice Mande nakon večernjeg zvona izlazi i traži braću...
Druga zanimljiva legenda je o tome kako je Turopolje dobilo ime. U turopoljskim šumama nekada su obitavale ogromne životinje, crne dlake i dugih rogova, a zvale su se tur. Na jednome otočiću na Savi živio je kralj turova, ogromna spodoba zlatnih rogova. Zvao se Urus i bio je bog plodnosti. Jedne noći rogovi su mu toliko porasli da je s neba skinuo vilu Oblakinju. Zarobio ju je u svome gradu i tamo s njom živio, a izrodili su mnogo vila crne kose u koje su Turopoljci dugo vjerovali i bojali ih se. Svake godine iz boga Urusa izašao bi bijeli nagi mladić za kojega su vile tražile nevine djevojke koje su žrtvovane Urusu. Turopoljci su vjerovali u tu priču, a bogataši su je iskorištavali za svoje orgijanje.
Spominje se i legenda o svetoj Luciji i običaj za koji sam čak i ja čula kao mala djevojčica. Na dan svete Lucije, 13. prosinca, djevojka na papiriće treba napisati imena mladića koje poznaje i sviđaju joj se. Svakoga dana treba baciti u vatru jedan papirić ne pogledavši ime zapisano na njemu, a na zadnjem papiriću bit će njezin budući, odabran uz pomoć svete Lucije.
Međutim, Zagorka nije samo zabavljala svoje čitatelje i, kao i uvijek, kroz naoko trivijalno štivo, provučena je jasna i oštra kritika crkvenih krugova te visokog, uglavnom raskalašenog, društva. Nije štedjela ni građane Zagreba, ponosite Gričane, uvijek spremne osuditi i javno linčovati na osnovu rekla-kazala dokaza.
Grička vještica temelji se na povijesnoj podlozi pa usprkos trivijalnim elementima poput otmica, prerušavanja i tajni, zadržava veliku dozu realističnosti u opisima i gradnji atmosfere jednoga vremena. U romanu Kći Lotršćaka podloga radnje temeljena je na poganskim, kršćanskim i narodnim legendama, koje količinski zamjenjuju arhivsku faktografiju te donose drugačije intelektualno i literarno iskustvo.
Podnaslov romana Čarobna priča o Manduši zlatokosoj i postanku slavnog kraljevskog grada na sedam kula vodi nas u bajkovitost srednjovjekovnoga Griča i Kaptola postignutu njihovom vremenskom udaljenošću i već spomenutom literarnom podlogom sastavljenom od raznih legendi.
Protagonisti temeljne ljubavne priče su Manduša i Divljan, obilježeni svojim podrijetlima i "nezakonitošću", koja je izvor mnogih nesretnih događanja, ali i njihove karakterne čvrstine. Idealizacija i crno-bijela karakterizacija likova dosljedno su provedene i uklopljene u sve fabularne niti. Antagonistički parovi se s napredovanjem fabule umnažaju, epizodičnost i dinamika se produbljuju, etička i moralna karakterizacija dobivaju slojevitost usprkos zadanom crno-bijelom okviru, a Zagorka i opet sve te naoko nabacane i žanrovski određene, a literarno siromašne elemente, spaja u dojmljivu i zabavnu cjelinu.
Neke od legendi koje su uklopljene u roman svakako želim zapamtiti pa ih prepričavam:
Legenda o Manduši donosi priču o mladom hrvatskome banu koji je sa svojim vitezovima dugo jahao i nigdje nije nailazio na vode. Došao je u zagrebački kraj, ispod brda gdje je sada Manduševac i tu je spazio lijepu i mladu Mandu s vrčem u ruci kraj vrela. Pitao ju je, iscrpljen, za ime, a ona mu reče da se zove Manda. Klonuo je kraj nje i rekao joj svima poznatu rečenicu "Man... - dušo - zagrabi...!" Djevojka ga je upozorila da ako se napije vode s ovog izvora, nikada više neće moći ostaviti taj kraj. Napio se vode, s njome dobio novi život, isto kao i njegovi vitezovi, zarobila ga je Mandina ljepota i predivni pejzaži. Oženio se zlatokosom Mandom, sagradio na pustome brdu slavni grad, prozove ga Zagreb po dijelu rečenice koju je na rubu smrti izgovorio ljepotici, a izvor koji ga je spasio čudotvornom bistrom vodom po Mandinu imenu nazove Manduševac. Lijepa banica Manda zalijevala je svoje nasade vodom iz Manduševca i sve joj je cvalo. Mladome banu jednoga je dana došao u posjet brat kojega je zahvatila zavist kad je vidio kako mu je brat ban sretan u lijepoj varoši s mladom ženom. Htio je razoriti grad i oteti mladu banicu, koja je pobjegla na kulu Lotršćak i stala zvoniti da dozove svoga muža. Braća su se sukobila, proboli se mačevima i neizmireni umrli. Banica Manda htjela se zbog tuge baciti u Manduševac, ali to joj nije dopustila vila manduševačka koja se izronivši iz vode, obratila mladoj ženi i rekla joj da ide u Lotršćak i kad odzvoni zvonce, skine s neba zvijezdu Danicu kojom će si svijetliti dok ne nađe duše posvađane braće. Mora ih posvuda tražiti jer dok ih ne nađe, neće u tome rodu biti mira ni sloge. Gričani su vjerovali da duh banice Mande nakon večernjeg zvona izlazi i traži braću...
Druga zanimljiva legenda je o tome kako je Turopolje dobilo ime. U turopoljskim šumama nekada su obitavale ogromne životinje, crne dlake i dugih rogova, a zvale su se tur. Na jednome otočiću na Savi živio je kralj turova, ogromna spodoba zlatnih rogova. Zvao se Urus i bio je bog plodnosti. Jedne noći rogovi su mu toliko porasli da je s neba skinuo vilu Oblakinju. Zarobio ju je u svome gradu i tamo s njom živio, a izrodili su mnogo vila crne kose u koje su Turopoljci dugo vjerovali i bojali ih se. Svake godine iz boga Urusa izašao bi bijeli nagi mladić za kojega su vile tražile nevine djevojke koje su žrtvovane Urusu. Turopoljci su vjerovali u tu priču, a bogataši su je iskorištavali za svoje orgijanje.
Spominje se i legenda o svetoj Luciji i običaj za koji sam čak i ja čula kao mala djevojčica. Na dan svete Lucije, 13. prosinca, djevojka na papiriće treba napisati imena mladića koje poznaje i sviđaju joj se. Svakoga dana treba baciti u vatru jedan papirić ne pogledavši ime zapisano na njemu, a na zadnjem papiriću bit će njezin budući, odabran uz pomoć svete Lucije.
Međutim, Zagorka nije samo zabavljala svoje čitatelje i, kao i uvijek, kroz naoko trivijalno štivo, provučena je jasna i oštra kritika crkvenih krugova te visokog, uglavnom raskalašenog, društva. Nije štedjela ni građane Zagreba, ponosite Gričane, uvijek spremne osuditi i javno linčovati na osnovu rekla-kazala dokaza.
14 lipnja 2014
Marija Jurić Zagorka, Grička vještica Vl. i Vll.
Šesti dio: Dvorska kamarila
Sedmi dio: Buntovnik na prijestolju
Radnja obaju dijelova nastavlja se na romane Suparnica Marije Terezije l. i ll., a sva četiri dijela mogla su slobodno biti obuhvaćena samo nazivom Dvorska kamarila. Prema Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića kamarila je klika ili skupina koja oko nekog moćnog čovjeka intrigama usmjerava javne poslove u svoju korist. Naglasak je na spletkama i koristoljublju, čime je Zagorkino štivo krcato.
Premda sam bila nostalgični obožavatelj dijelova čija je radnja smještena u Zagreb, Varaždin, dakle, Hrvatsku, nakon ovoga čitanja uvidjela sam koliko je i u "austrijskim dijelovima" postignuta sjajna atmosferičnost i uvjerljivost.
To je ono što me kod Zagorke opčinjava i dalje. Premda je po svim elementima njezino štivo kombinacija pustolovnog, ljubavnog i povijesnog romana s naglaskom ipak na prva dva žanrovska određenja, njezino je pripovjedačko umijeće povijesne elemente nametnulo kao dominantne. S time se vjerojatno mnogi ne bi složili jer i danas Zagorku, uglavnom, počinju čitati jer je lagana, napeta, tajanstvena, dinamična... Gledam to ovako. I prije, i danas, relativno brzo nakon čitanja zaboravljam spletke, sudionike, sve mi se to pomiješa, ali pamtim povijesne okvire i sve vezano uz važne povijesne osobe. Iz Zagorkinih se romana može itekako učiti o povijesti, i to sam oduvijek tvrdila. Ili barem mogu poslužiti kao kvalitetan temelj poniranja u određeno povijesno razdoblje.
Likovi Marije Terezije i njezinog sina i nasljednika Josipa ll. vrlo su uvjerljivi (izdvajam ih kao dominantne i najvažnije), što se može postići i na Zagorkin način - portretiranjem kroz dijaloške dijelove uklopljene u dobro ocrtanu atmosferu i mjesta radnje. No dobro, Zagorka nije Dostojevski, niti se pravila da jest, ali meni je jednako izvrsna, tj. učinak čitanja jednak je ako ga mjerim količinom zadovoljstva.
A Josip mi se uvukao u glavu i srce, baš onako, jako.
Zagorkini antipodi, osim onih fabularnih koji proizlaze jedni iz drugih u paralelnim epizodama, opet su dio nosive konstrukcije romaneskne strukture. Siniša je u prva tri dijela, djelomično i u četvrtome i petome, akcija. Josip je ideja. Obojica su čast i karakterna čvrstoća, ideal koji sam uvijek rado primala od književnoga teksta.
Sedmi dio: Buntovnik na prijestolju
Radnja obaju dijelova nastavlja se na romane Suparnica Marije Terezije l. i ll., a sva četiri dijela mogla su slobodno biti obuhvaćena samo nazivom Dvorska kamarila. Prema Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića kamarila je klika ili skupina koja oko nekog moćnog čovjeka intrigama usmjerava javne poslove u svoju korist. Naglasak je na spletkama i koristoljublju, čime je Zagorkino štivo krcato.
Premda sam bila nostalgični obožavatelj dijelova čija je radnja smještena u Zagreb, Varaždin, dakle, Hrvatsku, nakon ovoga čitanja uvidjela sam koliko je i u "austrijskim dijelovima" postignuta sjajna atmosferičnost i uvjerljivost.
To je ono što me kod Zagorke opčinjava i dalje. Premda je po svim elementima njezino štivo kombinacija pustolovnog, ljubavnog i povijesnog romana s naglaskom ipak na prva dva žanrovska određenja, njezino je pripovjedačko umijeće povijesne elemente nametnulo kao dominantne. S time se vjerojatno mnogi ne bi složili jer i danas Zagorku, uglavnom, počinju čitati jer je lagana, napeta, tajanstvena, dinamična... Gledam to ovako. I prije, i danas, relativno brzo nakon čitanja zaboravljam spletke, sudionike, sve mi se to pomiješa, ali pamtim povijesne okvire i sve vezano uz važne povijesne osobe. Iz Zagorkinih se romana može itekako učiti o povijesti, i to sam oduvijek tvrdila. Ili barem mogu poslužiti kao kvalitetan temelj poniranja u određeno povijesno razdoblje.
Likovi Marije Terezije i njezinog sina i nasljednika Josipa ll. vrlo su uvjerljivi (izdvajam ih kao dominantne i najvažnije), što se može postići i na Zagorkin način - portretiranjem kroz dijaloške dijelove uklopljene u dobro ocrtanu atmosferu i mjesta radnje. No dobro, Zagorka nije Dostojevski, niti se pravila da jest, ali meni je jednako izvrsna, tj. učinak čitanja jednak je ako ga mjerim količinom zadovoljstva.
A Josip mi se uvukao u glavu i srce, baš onako, jako.
Zagorkini antipodi, osim onih fabularnih koji proizlaze jedni iz drugih u paralelnim epizodama, opet su dio nosive konstrukcije romaneskne strukture. Siniša je u prva tri dijela, djelomično i u četvrtome i petome, akcija. Josip je ideja. Obojica su čast i karakterna čvrstoća, ideal koji sam uvijek rado primala od književnoga teksta.
07 lipnja 2014
Domovina/ Homeland (2011.)
1. sezona - 12 epizoda
2. sezona - 12 epizoda
Izvrsno razrađena američka serija sa sjajnim i uvjerljivijim glumcima, čak i onima u sporednim ulogama. Premda špijunaža i borba protiv terorizma tematski nisu ništa novo, naglasak je na psihološkom portretiranju i borbama unutar likova, a sve je napravljeno čvrsto i solidno bez uobičajenih klišeja.
Bivši marinac nakon osam godina zarobljeništva u Afganistanu ne vraća se kao psihički rastrojeni čovjek kojem slijede alkoholni deliriji i maltretiranje članova uže obitelji. Ne, on je smiren, ledenog lica i pogleda, naoko spreman nastaviti s obiteljskim životom, a jedino što mu donekle teško pada jest slava kojom ga obasipaju mediji i visoka politika.
Poznati terorist Abu Nazir polako, danima, mjesecima i godinama, praktično razrađuje svoju misao da nema potrebe ubiti čovjeka kad možeš ideju. Nicholas Brody zarobljen je dvostruko, osam godina fizički, a trajno psihološki jer ga je Abu Nazir pretvorio u sljedbenika Al Qaide.
Premda je serija krcata dinamikom i akcijskim scenama, postignut je odličan balans u dijelovima kad na ekranu pratimo Nicholasovu unutarnju borbu. Damian Lewis odličan je i vrlo izražajan, a istovremeno tajanstven. Osobito me zaintrigiralo što ni iz scenarija niti s njegova lica nikako ne možeš sa sigurnošću ustvrditi je li Al Quiadin ili nije. Navijaš za njega, strepiš i ne možeš ga smatrati negativcem.
Claire Danes u ulozi psihički labilne CIA-ine agentice Carrie i Mandy Patinkin kao njezin prijatelj, mentor i visoki obavještajni dužnosnik također su više nego uvjerljivi u slojevitosti svojih uloga.
Jedva čekam nastavak.