Dramska grupa "Jorgovan" SŠ Zlatar
Županijska razina smotre LiDraNo 2023.
Skupni nastup: kategorija - recital (skupno govorenje književnoga teksta)
Suzana Matić, Samosanacije
(Naš podnaslov: Otkazani let)
H. sjedi ispred djevojaka koje kazuju stihove... Djevojke koje kazuju tekst njezine su misli koje se bore – H. položajima tijela pokazuje (improvizacija) tijek misli i samo ponekad misao izgovori naglas (naznačeno u tekstu).
S: da su mi te izgatali iz dlana,
da su me cijeli život upozoravali,
I: da si me ipak pronašao svojom,
da se kajem što sam zakasnila,
J: da si jak i visok i da mi koljena klecnu svaki put kad me u oči pogledaš,
I: da mi se kad ja zavirim u tvoje oči haljina zacrveni
E: da si besraman i lud
H: da si pjesnik i nepismen
P: da mi pričaš na šesnaest naših jezika i dva još mekša ruska,
E: da si jako mlad i strašno star,
H.: da mi ukradeš sve što imam,
P: da si sjajnog oka koje ne zalazi i koje zna namignuti,
J. i S. da tražiš / i ono / čega nikad / nije bilo
H.: (kao jeka) da nađeš!!!!
H: da sve o meni znaš i ništa ne pitaš,
da nikad ne staneš da sve o meni pitaš,
I: da pronađeš svaku moju stazu koja bridi,
da stazama premrežena svakoj svojoj stazi zavidim,
J: da su mi usne plave dok te nema,
da me ne zametneš,
da me ne izgubiš,
da jurišaš i osvajaš,
P: da mi znaš nanjušiti trag,
H: da si glagol oko mog pupka,
da si imenica u mom zagrizu,
J: da imaš znak od rođenja iznad gornje usne...
da na njega nikad ne položim prst.
eto kako.
H: (jako glasno, naglašeno, životno, uvjerljivo, ali ne agresivno, više ženski odlučno, samo glasno i naglasiti svaku riječ): Što tu nije jasno?
H: Na str. 93. knjige koja mi je dopala:
Ljubav dolazi kad joj se najmanje nadamo i kad je ne tražimo.
E: Ja ti se ne nadam uopće. Ne tražim te ni najmanje.
Čak me ni ne zanimaš.
S: Ali svejedno, nemoj se nizaboga osjećati pozvana da mi zato pozvoniš na vrata.
Neću ti otvoriti.
I: I nisam te se sjetila... moj bože, ni sama ne znam koliko te se nisam sjetila.
H. K: (sjedi s drugom Hanom, načas digne glavu)
tisuću četiristo šezdeset i dva dana, šesnaest sati i dvadeset i jednu minutu
H. (sjedi, digne glavu): Ni ne pamtim te.
P: Kunem se na svih svojih preostalih jedino stranih jezika,
da ni jednom na tebe pomislila nisam.
H.: (svaka na svoj način, Hana P. jače, Hana K:mirnije, sjetno, ali s prizvukom odlučnosti): Nijednom!
E: I ne samo da ti se ne nadam, ne samo da te ne tražim...
Ja ti zabranjujem da dođeš.
S: Što kako? Lijepo. Lijepo – zabranjujem. Vidiš i to mogu.
Jer ja mogu sve što hoću. Ja sam jača. Ja sam jača uvijek bila.
P: Ja sam pobjednica svakog šumskog maratona, svakog oglasa za posao, svakog psihotesta,
ja sam 100 od 100 bodova u 100 od 100 pokušaja,
IVANA: ja sam ispunjeni san koji nitko nije ostvario
... kojeg se nitko ni usuditi sanjati nije smio.
(mala stanka)
H.: (zajedno, nema veze ako se ne poklapaju skroz – neka bude kao jeka, svaka na svoj način): Ne trebaš mi!
S: A ako ipak budeš toliko glupa da dođeš – ja te neću čuti kad ćeš zvoniti;
Iščupala sam zvono iz žice.
A ako ćeš zakucati – ja te svejedno neću čuti;
Udubljena sam u život.
H: Zato budi mudra bar jednom u životu; odustani.
Mani se ćorava posla!
I: A ako ipak pozvoniš...
i ako će zvono ipak raditi... posve slučajno,
i ako ti posve slučajno otvorim vrata,
i ako te posve slučajno ne otjeram,
S: ... ni vodom, ni metlom, ni tamjanom, ni nepopustljivim zadnjim pjevanjem,
P: i ako ti dozvolim da na tren zaviriš u unutrašnjost iza širokog bedema... slučajno,
to je samo zato što sam čekala nekog drugog.
J: I ako on i ima tvoje lice... ne utvaraj si; to je samo zato jer ti imaš njegovo.
P: Poslije ću se ugristi za ruku koja griješi.
Nek’ je zaboli što te onako izmišljeno lijepog pustila u moj svijet.
S: ako je to lice savršeno...
kakav je to neprijatelj koji nije savršen?
H. uključuje radio (starinski) spojen na mobitel i kreće pjesma "Otkazani let".
Sve djevojke (misli) smiruju se, svaka sa svojim izrazom lica, H. kao da želi otjerati crne misli, diže se, pokušava plesati, nakratko uspijeva, ali posustaje. Sjeda. Tuga. Legne.
