Više nego solidan psihološki triler, premda nisam zapisala dojmove neposredno nakon čitanja pa mi je, kako to s trilerima obično biva, već počeo blijedjeti.
Gillian Flynn vješto pripovijeda i zna održavati ozračje iščekivanja, kao i držati čitatelja u neznanju, vodeći ga slijepim i pogrešnim puteljcima zaključivanja. Preokreti i nove spoznaje dozirani su tamo gdje treba i ne oslabljuju pripovjednu strukturu. Iako je pri čitanju trilera jasno da krivac uglavnom nije onaj na koga svi elementa teksta upućuju, pa su obrati koji se neminovno moraju pojaviti kako bi razbili sklopljenu misaonu cjelinu kod čitatelja očekivani, jako je važno, zapravo najvažnije kako će autor razriješiti ono što je namjerno prethodno zapetljao. Glillian Flynn postupno otkriva i raspetljava priču dvoje protagonista, ali završni rafal čuva u tajnosti i uspjela me je šokirati. Zato sam odmah na početku i napisala da je roman više nego solidan triler.
Majstorski je provedena psihologizacija likova koji su time dobili veliku životnost i plastičnost, a to se odnosi i na one sporedne. Drugo majstorstvo autorice jest u tome što je znalački suprotstavila dva nepouzdana pripovjedača - dva glavna lika, Amy i Nicka, i iz njihovih pripovijedanja, od kojih je jedno smješteno u prošlost kao Amyni dnevnički zapisi, a drugo u Nickova razmišljanja i postupke tijekom potrage za nestalom suprugom, miješajući perspektive, dojmove i osobnosti, isplela vješte zamke za čitatelja koji redovito uskače u svaku od njih - barem ja jesam. Lokalna uvjetovanost i odgoj također su poslužili kao dobro sredstvo ocrtavanja nečije psihe.
Zaključak: ako se već ponekad uhvatim trilera, onda je poželjno da bude psihološki, recimo, na ovaj način.
Prema romanu je 2014. snimljen i film Gone Girl u režiji Davida Finchera, ulogu Amy nosi Rosamund Pike koja mi je na trenutke bila iritantna, a Nicka je odigrao Ben Affleck, meni izvrstan. Roman je daleko bolji od filma jer je završetak filma klasično holivudsko preseravanje i djetinjast pokušaj šokiranja gledatelja s nekoliko vizualnih, kao grozomornih scena, ma baš jadno na kraju.
