...jednom otići na Groblje zaboravljenih knjiga i pronaći knjigu svog života...
"Znate što je najbolje kod slomljenih srdaca?
Istinski se mogu slomiti samo jedanput. Sve drugo samo su ogrebotine."
"Sudbina obično čeka iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba napraviti tih nekoliko koraka."
"Kao dobar majmun, čovjek je društvena životinja i u njemu čuče nepotizam, veze, korupcija i trač kao urođeni putokaz za etično ponašanje."
"Najmudriji čovjek kojega sam ikad upoznao, Fermin Romero de Torres, bijaše mi u jednoj prigodi objasnio da se nijedno iskustvo u životu ne može usporediti s onim kada prvi put razodjeneš ženu. Mudar kakav je već bio, nije mi lagao, ali nije mi ni rekao cijelu istinu. Ništa mi nije rekao o onoj čudnoj drhtavici u rukama koja pretvara svako puce, svaki zatvarač, u nadljudski izazov. Ništa mi nije rekao o toj čaroliji blijede i ustreptale kože, o onom prvom dodiru usnica, ni o opsjeni koja titra u svakoj pori kože. Ništa mi nije rekao o svemu tome jer je znao da se to čudo događa samo jedanput, i da tada govori jezikom tajni koje, čim se otkriju, iščezavaju zauvijek.
Tisuću sam puta poželio vratiti u sjećanje ono prvo popodne s Beom u kući na Aveniji Tibidabo, kad se cijeli svijet oko nas utopio u mrmoru kišnih kapi.Tisuću sam se puta želio vratiti i prepustiti uspomeni od koje mi je sada ostala samo slika ukradena vrelini vatre. Bea, gola i blistava od kiše, ispružena kraj vatre, otvorena pogleda koji me otad progoni. Nagnuh se nad nju i vršcima prstiju dotakoh kožu njezina trbuha. Bea spusti vjeđe i nasmiješi mi se, samouvjerena i snažna.
'Čini sa mnom što god želiš', prošapta.
Imala je devetnaest godina i život na usnicama."
Nema komentara:
Objavi komentar