30 srpnja 2012

Mika Antić, Opomena


 "Čuvati, čuvati, čuvati, u snove se obuvati. I samo po zlatnom hodati. Još snova dodati. Dodati. Skupiti, skupiti, skupiti i čelom o smrt lupiti. Čuvati, čuvati, čuvati. A vetrovi će oduvati."





 "Ogromno, domno, ogromno. Uvis, a vratolomno. Pa opet u visine da se do zvezda sine. Pa opet u nizine da se do običnog skine. Ogromno. Ogromno. Ogromno. Pa vikni. Ustani. Šikni."





 "Voleti. Voleti. A kako tome odoleti? Odboleti. Preboleti. Šta dalje? Pa ponovo voleti.."











Mika i Đole moje su velike ljubavi i uvijek mi pašu. Obojicu ih smatram Posljednjim Vojvodama Vojvodine, iako tako nazivaju samo Miku. Svugdje me okružuju, skupila sam sve zbirke, sve romane, imam ih u papirnatom i PDF obliku. Ponekad kad napravim pauzu radeći nešto, otvorim nešto njihovo uz jednu cigaretu, onako za dušu pa idemo dalje :) Jednostavno, poezija.
  
OPOMENA

Važno je možda
i to da znamo:
čovek je željan tek 
ako želi.

I ako sebe celog damo,
tek tada možemo biti celi.

Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,
moći će netko i nas da sretne.

Nema komentara:

Objavi komentar