30 srpnja 2012
Mika Antić, Opomena
"Čuvati, čuvati, čuvati, u snove se obuvati. I samo po zlatnom hodati. Još snova dodati. Dodati. Skupiti, skupiti, skupiti i čelom o smrt lupiti. Čuvati, čuvati, čuvati. A vetrovi će oduvati."
"Ogromno, domno, ogromno. Uvis, a vratolomno. Pa opet u visine da se do zvezda sine. Pa opet u nizine da se do običnog skine. Ogromno. Ogromno. Ogromno. Pa vikni. Ustani. Šikni."
"Voleti. Voleti. A kako tome odoleti? Odboleti. Preboleti. Šta dalje? Pa ponovo voleti.."
Mika i Đole moje su velike ljubavi i uvijek mi pašu. Obojicu ih smatram Posljednjim Vojvodama Vojvodine, iako tako nazivaju samo Miku. Svugdje me okružuju, skupila sam sve zbirke, sve romane, imam ih u papirnatom i PDF obliku. Ponekad kad napravim pauzu radeći nešto, otvorim nešto njihovo uz jednu cigaretu, onako za dušu pa idemo dalje :) Jednostavno, poezija.
OPOMENA
Važno je možda
i to da znamo:
čovek je željan tek
ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će netko i nas da sretne.


Nema komentara:
Objavi komentar