Anđelo Jurkas, Soundtrack života (2)

Knjiga Anđela Jurkasa sjajna je, ne za klasično čitanje, već za lagano prelistavanje, prelaženje s početka prema sredini, preskakanje, vraćanje... Sastoji se od recenzija odabranih albuma pojedinih izvođača, neovisno o glazbenom stilu, albuma koji su obilježili neke faze njegova života, albuma koje je kupio i uvijek im se vraćao. Neke od recenzija napisali su njegovi prijatelji ili ljudi profilirani u glazbi, neke čak i naš trenutni predsjednik Ivo Josipović. Na prvo prelistavanje, jer uistinu samo prelistavam i eventualno se zasad zadržim na pojedinoj recenziji, s obzirom da trenutno čitam i dovršavam nešto drugo, shvatila sam da bih odabrala iste albume kod izvođača koji su nam zajednički i s čijim sam diskografijama upoznata u cijelosti.

Recenzija albuma "Songs of Leonard Cohen", objavljenog 1967., koju je napisala Lea Dekleva.
Uz "Ten New Songs" i meni je taj najdraži. Moram još jednom napomenuti da je Mr Cohen (kako ga ja zovem), uz Arsena Dedića, jedini  koji se uspio približiti onome što meni svakodnevno već godinama radi Đorđe Balašević. Opet ću parafrazirati stih iz Suzanne - He (they) touched my body with his mind. To tražim u glazbi i životu! Podcrtani dijelovi trebaju istaknuti moje potpuno misaono poklapanje s Leom Deklevom u vezi s Mr Cohenom i isto moje osjećanje prema poeziji Đorđa Balaševića.

"S gospodinom Cohenom imam posebnu priču.
Naime, djeca kad su mala obično slušaju nekakve dječje pjesme. Ja sam svjedočila inficiranosti moje mame Leonardom Cohenom. Kod kuće, u autu, na kaseti, gramofonu, slušao se Cohen.  Nisam imala ništa protiv, a nisam ga ni posebno voljela. Ali kroz godine se jednostavno 'primio'. I to ozbiljno. Bolest je nastupila i ostala neizlječiva, a skidanje s droge zvane Mr Cohen je bezuspješno. Konzumiranje i dalje intravenozno.... Jako je teško opisivati osjećaje, pogotovo zato jer je porazno tražiti riječi da bih pisala o KRALJU RIJEČI. Slušajući Cohena, nikada se nisam hvatala samo za tekst, melodiju ili glas. Doživljavala sam ga kao Presveto Trojstvo, sačinjeno od ranije navedenog....
Slušajući, analizirajući o čemu pjeva, misli, govori, vidjela sam blagoslov takve osobnosti. Prošao je sve, bio je nerijetko nesretan, neshvaćen, nepriznat, pomagao si opijatima i neuzornim načinom života, ali sve je to valjda trebalo biti baš tako da bi danas uživali u opusu Velikog Umjetnika. Kroz njega sam jednostavno zavoljela stanje tuge i melankolije. Ono donosi divna previranja po samome sebi koja ako ih zavoliš, izgledaju kao sviranje harfe i proizvode glazbu. Biti ovisan o izražavanju svoje nutrine upravo i dovodi do umjetnosti. Tko zna kakva bih osoba bila da sve nije upravo s njim počelo? (to se ja često pitam u vezi s Balaševićem) Vjerujem da me poznavanje i uživanje u njegovoj umjetnosti formiralo kao osobu... 'Sve te vodilo k meni' (prekrasna pjesma - moja opaska), rekao bi Arsen s kojim sam dijelila razgovore na temu Cohena. Nikad neće doznati da me i dalje sve vodi k njemu jer vibra koju sam osjetila u 4. redu koncerta u zagrebačkoj Areni je neobjašnjiva i nezaboravna kao ljubav, a muzika koju ostavlja i kojom nastavljam druženje s njim dovoljna je poveznica. (Što sam ja ono jednom pisala o tom koncertu? Skoro pa isto!)
Zvuči zaljubljeno? Ne. Ovisnički? Da."