Divno poslijepodne provedeno u mom gradu u kojem ne živim, ali volim ga od, mislim, devete-desete godine, jer mi je otada prepun uspomena na odlaske s tatom. Današnje toplo, ugodno zagrebačko popodne provedeno s mojom djevojčicom (Ivom) jednostavno želim pohraniti za uspomenu. Kratko, ali ugodno. Šetati s vlastitim djetetom ulicama kojima si pjevuckala i smijuljila se kao studentica, popiti kavu u prekrasnom kafiću nasuprot Zagorkina spomenika, u sjeni, neizložen pogledima, a opet biti dio svega. Tuškanac prepun žutog lišća kao da je poodmakla jesen, a ne kasno ljeto, kino u koje sam odlazila, draga Mesnička s preslatkim kafićem "Lady Šram", Ilica, Kerempuh u kojem se osjećam kao kod kuće, Trg i golubovi i one drage telefonske govornice s kojih sam toliko puta zvala u Zagorje i Slavoniju pazeći koliko još imam žetona, u ona krasna vremena kad nismo bili stalno dostupni i istinski smo uživali u telefonskim razgovorima. Pa Radićeva, Zakmardijeve stube na koje, nažalost, imam lošu uspomenu od ovogodišnjeg posjeta kazalištu kad mi je tamo iznenada, niotkud, a zapravo s jednog prozora učenika u vrat pogodila injekcija (rabljena) - ponovno prisjećanje na večer provedenu u Petrinjskoj s policijom i u Zaraznoj bolnici (kako je mi zovemo). Kad smo već na neugodnom, uništeni Cvjetni trg, nekad tako intiman i sladak, a sad pretvoren u gradilište i "špicu" s načičkanim stolcima svih mogućih boja i oblika. Prestrašno! Jest da te na svakom uglu zaskoči nekakav popularni "shop" s poznatim trendi imenom, ali u glavi i srcu ipak čuvaš uspomene na zagrebačke dane.Vraćamo se lijepom! Tkalčićeva, Vincek bez kojeg ne možeš iz Zagreba jer ti je to nekakva osobna tradicija i navika, jednako kao i kava u Tkalčićevoj. Danas smo prošle samo mali dio i bile kratko, ali bit će prilike za upoznavanje još krasnih kutaka sad kad je dovoljno velika da razumije. Nadam se da je moje dijete upilo barem nešto od toga dok ne stvori vlastite uspomene. Mene su moje, kao i uvijek, dostigle. Zagreb moj, kak imam te rad!
Nema komentara:
Objavi komentar