TKO JE TA ILIRKINJA?
Godine 1839. ilirac Ivan Trnski, šećući starim Schlossbergom ponad Graza, zaustavi se ispod jedne stijene na kojoj su urezane razne poruke i potpisi. Poželi i sam da nešto napiše. Većina poruka na stijeni su, dakako, ljubavne, pa zašto da i njegova ne bude takva. No njegova je ljubav spram njegovoj domovini Hrvatskoj. Na licu mjesta ispjeva Trnski pjesmicu posvećenu svojoj domovini Hrvatskoj, koju upravo potresa narodni preporod, i ne sluteći da će se na tu njegovu pjesničku i domoljubnu poruku javiti - žena.
Trnskijeva poruka na stijeni glasi:
Zdrav mi svaki bratac bio,
Koji je godir roda moga. Kom je jezik ovaj mio,
Koji me je u njem razumio.
Sva mu sreća došla od Boga!
Trnski je tu pjesmicu potpisao kratko - Ilir. Mjesec dana kasnije eto Trnskoga opet na Schlossbergu. Ne može vjerovati očima. Pokraj njegove domoljubne poruke ispisane na stijeni, druga pjesmica, također domoljubna, a sadržajno vezana uz njegovu, dapače izravni odgovor njemu:
Ilirkinja je ovdi jedna,
Koja jezik ovaj razmi,
Premda ona tebe ne zna,
Vendar joj je kruto, drago,
Da je našla ovdi riječi,
Kojimi srce svoje liječi.
Ivan Trnski će se na taj događaj osvrnuti u tekstu, objavljenom u Gajevoj Danici iste godine: Možete si zamisliti moje ushićenje, moju radost predstaviti; ali tko je ta Ilirkinja?
Onaj tko imalo nešto zna o našem ilirskom pokretu, zna i to da je među rodoljubivim muževima bilo vrlo malo žena, a pogotovo pjevalica, kako će napisati Trnski, koji se u Grazu silno zainteresira za autoricu pjesmice ispisane na stijeni. Bila je to, dakako, jedina spisateljica ilirskog pokreta, Dragojla Jarnević.
"Zamala se razriješi sve; ona je pisala one retke, i ja budem k njoj uveden. Da ne budem s mojim pripovijedanjem dosadan, dosta da napomenem da je mnoga (žalibože) njemačka pjesmica našu Ilirkinju za nježnu tvoriteljicu imala, ali što je bilo naravnije, nego da je videći pravu silu i krasotu našega jezika, i naška pjevalica postala; neće zaista više njemački pjevati. O da mnoge naše domorotkinje taj isti put poprimu! Ja s ushićenjem nježan ovaj prvijenac na ilirskom pjesničkom polju pozdravljam i želim da se više puta naša pjevalica javi."
"Naša se pjevalica" Dragojla Jarnević, zahvaljujući upravo sokolenju Ivana Trnskoga javila, ostavivši za sobom pjesme, pripovijesti, jedan roman, dvije drame i dnevnik. Njen umjetnički domet, međutim, nije toliki i takav da bi ostala u povijesti književnosti kao ime, ali Dragojla Jarnević (rođena u Karlovcu, za vrijeme preporoda živjela i djelovala u Zagrebu) ostat će jedino ime među ilircima i prva žena-pisac koja je počela stvarati domaću čitalačku publiku.
Nema komentara:
Objavi komentar