Pulitzerova nagrada 2013.
Nijedna nacija ne spava onako kako spava Sjeverna Koreja. Nakon što se svjetla ugase, začuje se kolektivni uzdah kad se glave u milijunima kućanstava spuste na jastuk. Kad se neumorni generatori ugase preko noći i kad se njihove usijane turbine počnu hladiti, nikome svjetla ne udaraju u oči, hladnjaci ne zuje tupo u tami. Postoji samo zadovoljstvo sklapanja očiju, a zatim duboki, snažni snovi o ispunjenju radnih kvota i priželjkivanju ponovog ujedinjenja. Međutim, američki građanin je potpuno razbuđen. Da samo vidite satelitsku snimku kako ta zbunjena nacija noću izgleda - poput strahovita vihora svjetlosti koji bliješti na sve njihove lijene, besposličarske večeri. Nemarni i nemotivirani Amerikanci budni su dokasna baveći se televizijom, homoseksualnošću, pa čak i vjerom, bilo čime što bi utažilo njihov sebični apetit.
Jedinstveni Vođa, Briljantni Vođa, Mudri Vođa, Sunce Komunističke Budućnosti, Sjajna Zvijezda Planine Paektu, Sudbina Nacije... Kim Jong-il.
Sjeverna Koreja na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Zemlja nad čijim glavnim gradom ne prelijeću avioni i u kojoj se noću gasi struja.
Najdemokratskija država na svijetu zahvaljujući beskrajnoj mudrosti Dragoga Vođe koji je svoj život posvetio samo dobrobiti svojega naroda. Građani Sjeverne Koreje slobodni su u izborima jer imaju popis odobrenih frizura. A popis jest mogućnost izbora. Sjevernokorejske udovice željno iščekuju zamjenskog supruga kojeg će im odrediti beskrajna mudrost Dragoga Vođe. One znaju da su zaštićene i da će biti zbrinute.
Ptice u Sjevernoj Koreji veselim cvrkutima prate šetače po Parku mučenika. Ako je Dragi Vođa u opasnosti, one će se zalijetati i presretati metke, a zatim se krvavo rasprsnuti na nebu u žarkoj domoljubnoj žrtvi. Slijepi škampi iz Japanskoga mora dobrovoljno ulijeću u ribarske mreže da bi svojim slasnim mesom okrijepili izmučeno tijelo i duh Dragoga Vođe.
Ovaj majstorski sklopljen roman s više pripovjednih glasova (i zvučnici su u ulozi pripovjedača) nudi uvid u diktaturu iznutra prebacujući čitatelja iz jedne pripovjedačke perspektive u drugu, poigravajući se njegovim dotadašnjim saznanjima o Sjevernoj Koreji i intelektualnim mogućnostima povezivanja djelića fabule. Na trenutke postane nevjerojatno da je sve opisano nečija stvarnost i čini ti se da čitaš zabavnu i nakaradnu distopiju. Ali ne. Ovo jest stvarnost. Ili nije? Stvarnost je dovedena u pitanje na svim razinama jer se može mijenjati i prilagođvati. Propaganda koja svakodnevno upućuje najsretnije građane svijeta kako da žive i jača im moral kroz zvučnike jedina je stvarnost. Odricanje od planiranja budućnosti vrhunski je čin domoljublja jer dokazuje svjesnost građana da samo Sunce Nacije (Dragi Vođa) ima dovoljno mudrosti i snage za preuzimanje takvoga tereta.
A sledit ćete se kad saznate što je Marš do raja.
Nema komentara:
Objavi komentar