ili
Kako nacrtati ućomas?
Visoko, visoko među najboljim knjigama pročitanim 2014.
Nova izborna lektira za moje učenike svih razreda!
Zobil te bum f črno mati zemlo! česta je psovka i prijetnja u tekstu, ali neke je stvari nemoguće zakopati dovoljno duboko, kako sugerira moto romana Kristiana Novaka.
Novak je sastavio fascinantan kolaž raznih elemenata koji u hrvatskoj književnosti (novijoj ili suvremenoj, držat ću se neke svoje periodizacije) još nije viđen. Napeta pseudodetektivska proza ispovjednoga tipa, urbani sleng i međimurska kajkavština, lokalne priče i vjerovanja, društvene i političke okolnosti osamdesetih i devedesetih (osobito '91.), psihologija sjećanja i potiskivanja, prikaz dječje psihe, utjecaj prošlosti na budućnost, bjegovi, iskrivljavanja, licemjerje i iskrenost prema sebi... i taj topli kajkavski koji je preda mnom nevjerojatno jasno materijalizirao likove, a osobito dečkića Matiju Dolenčeca. Odabir Međimurja (iz kojeg je autor rodom) kao geografske točke iz koje izniče radnja i u koju su zaključana sjećanja protagonista, tekstualno osmišljavanje fiktivnoga sela, tako tipičnoga, a tako sugestivno zatvorenoga svijeta na neki svoj način - svime sam zadivljena i još sam pod intenzivnim dojmom, premda sam počela s novom knjigom.
Pokušati ukratko naznačiti okvir radnje nema smisla jer će pokvariti putovanje navedenim motivima i slojevima budućem čitatelju.
Tri naslovnice, podjednako dobre, što se uviđa tek nakon čitanja...



Nema komentara:
Objavi komentar