SF-triler, drama, ambiciozna i pretenciozna mješavina, u realizaciji slab film, ali iznadprosječno iritantan.
Vrlo je jednostavno kad malo posložiš stvari i ne upadneš u zamku vizualne izbrušenosti i nazovi-filozofije. Što je to umjetna inteligencija? Napredni sustav koji je (zasad) kreirao čovjek implementirajući mu ona svojstva ljudskoga ponašanja koja se smatraju inteligentnima i teže ekspanziji i prilagodbi: jezična djelatnost, automatsko zaključivanje, učenje, pa čak i izražavanje osjećaja. Film nam nudi A.I. u vidu robota - žene. Čitav je scenarij sagrađen oko izvrnute ideje Turingova testa koji je osmišljen u prvoj polovini 20. stoljeća. Stvaran test koncipiran je kao igra u kojoj sudjeluju dva ispitanika (čovjek i računalo) te ispitivač (čovjek) koji je odvojen od ispitanika i na temelju njihovih odgovora treba procijeniti radi li se o čovjeku ili računalu. Naišla sam na podatak da do danas nijedno računalo nije prošlo navedeni test - dakle nijedan stroj zasad ne možemo smatrati inteligentnim, bez obzira na složenost i brzinu kojom procesuiraju i obrađuju podatke na način na koji to čovjek ne može.
U filmu je Turingov test posložen tako što ispitivač Nathan dovodi u interakciju Caleba i Avu (robota), s time da oboje znaju da ih Nathan promatra, a u konačnici Avinog tvorca zanima da provjeri može li ona osjećati. To jest, može li Ava uvjeriti ispitivača Caleba da osjeća. Bitan je pojam samosvijesti. Je li Ava svjesna svog postojanja? Jest. Ona nije plod evolucije kako je mi poimamo, stvorena je, ali nije samo postojanje nego i život. Ima nagon za preživljavanjem i želju za slobodom i rastom, što možda jesu neprecizni pojmovi jer su vezani uz čovjeka. Jedina dobra ideja/ teza filma jest da će kad-tad evolucija prestati biti biološka, a umjetna inteligencija kad (i ako) evoluira, bit će posebna vrsta.
Međutim, sam film ne nudi ništa originalno što već nije obrađeno. Strah čovjeka-tvorca pred vlastitom kreacijom i njezinim mogućnostima, brzina i način na koji umjetna inteligencija evoluira, odnos moći...
Sve to posloženo je u ovome filmu na, ponavljam, iznimno iritantan način. Ovo je muški film, nesvjesno isfrustriran i šovinistički s vrlo izraženom namjerom da bude inteligentan. A to nije. Ne može ni biti kad se nije pomaknuo od tipiziranih obrazaca različitih odnosa. Dva geeka stvaraju i spašavaju idealno građenu ženu, posloženu po njihovim manipulacijsko-štreberskim genijalnim šablonama i elementima internetskih pretraživanja pornografskih sadržaja koja ih, ma zamisli, iznenadi.
Sveukupno - niti je originalno niti je izazovno. Vizualnost također iritira. Uf. Genijalan je i bogat i ima bunker u netaknutoj prirodi. Sugerira nam se vizualna klaustrofobičnost s povremenim kadrovima prelijepih pejzaža. Vau - stvorili smo kontrast. Joj joj kako me iživcirao film s idealnom ženom-robotom posloženom na muški način. Ne, nisam feministkinja. Isto bih pisala i da su uloge bile obrnute.
Inače, najbolji trenutak mi je kad Caleb provjerava je li android. E to je bilo zabavno. Ostalo - mršava dvica.
A umjetna inteligencija?! Pa nek' nas rasturi jednoga dana kad se volimo igrati. Stvarno to mislim.
Nema komentara:
Objavi komentar