Marina Vujčić, Susjed

Marina Vujčić sjajno piše. Marina Vujčić piše kako bih ja htjela. A činilo mi se nakon čitanja kao da mi je otela temu i način obrade, ma sve. Iz toga je jasno koliko mi odgovara Marinino pisanje.
O "Susjedu" ne znam što bih mogla sama reći nakon tolikih osvrta koji su se zaredali po časopisima, novinama, portalima i književnim grupama. "Susjed" je znalački napisan roman koji ima pravu mjeru u velikom spektru emocija koje tekst provocira - svega je koliko treba da se složi u jako dobar osjećaj tijekom i nakon čitanja i da izazove želju da ga ponovno pročitaš.
Prenosim mišljenje žirija sa stranice VBZ-a:

Žiri o pobjedničkom romanu "Susjed"Marine Vujčić

Obrazloženje žirija za Nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2015.

Marina Vujčić - Susjed

     U filmu „Misery“, što ga je Rob Reiner režirao prema romanesknom predlošku Stephena Kinga, medicinska sestra Annie patološki je zaljubljena u pisca Paula, toliko patološki da ga je spremna ozlijediti, trovati, čak i natjerati na ono što je piscima vjerojatno najgore, da nastavak njegova romana bude onakav kakav ona želi. Glavna junakinja romana Marine Vujčić, tridesetsedmogodišnja Katarina Bauković, nije takav patološki slučaj, niti je roman, koji je među više od stotinu rukopisa pristiglih na natječaj ocjenjivački sud ocijenio najboljim, po žanru horor, premda je to jedan od žanrova s kojim lagano koketira, ali ga, kao i mnoge druge, istovremeno i iznevjeruje. Glavna junakinja je 'obična' usamljena žena, zaposlena u jednoj od onih bezbojnih tvrtki koja dosadne dane čini još malo dosadnijim i sivijim, neudata jer joj je jedna duga veza neslavno propala, premda bi članovi njezine obitelji, po tipičnom patrijarhalnom obrascu voljeli da je sve završilo 'normalno' - brakom i djecom. Katarina Bauković je jednostavno 'nevidljiva cura' iz susjedstva kakvu svakodnevno susrećete na stubištu ili liftu dok odlazite na posao. Susretao ju je tako i njezin susjed i sve bi bilo posve uobičajeno, da on nije postao objektom njezine opsesije, a ona odlučila svoju 'nevidljivost' učiniti okidačem intrigantnog fabularnog zapleta.  

     To je inicijalna situacija romana „Susjed“ Marine Vujčić, romana kojeg osim suverenog pripovijedanja i istančanog osjećaja za gradnju dinamične i dramatične fabule, zbog koje ga morate jednostavno pročitati u dahu, obilježava i humor koji je povremeno autohumor kojim pripovjedačica karakterizira samu sebe, a povremeno i crni humor jer je situacija mnogo ozbiljnija no što se to na prvi pogled čini. Dodirnula je Marina Vujčić u „Susjedu“ mnoge teme urbanih paranoja – od otuđenosti i samoće, preko egzistencijalnih problema podstanarstva, do čežnje za nečijim tuđim životom u kojem je sve onako kako nam serviraju medijski posredovane slike sretnog para i obitelji. Čežnje koja postaje izmaštani svijet, a na kraju i patologija. Katarina će oko lika svog susjeda isplesti priču sa sobom u glavnoj ulozi u kojoj će biti sve ono što nije – špijunka, voljena žena, dobra domaćica, pa i posve rastrojena psihopatica fokusirana još samo na objekt svoje opsesije, a čitatelj će s pažnjom biti uvučen u mrežu duhovitog ludila čija gradacija ima i svoje jezovite momente. Atmosfera romana razvijat će se od benigne i duhovite do patološke i potencijalno opasne, a istovremeno s njom razvijat će se i portret glavne junakinje, registar njezinih emocija i kontekstualizacija razloga i okolnosti koje su je dovele do trenutka kad za nju više ne postoji drugi život, osim onoga koji je njezina vlastita fikcija. Marina Vujčić uspjela je u ležernoj priči iz susjedstva preplesti vrlo šarolik registar žanrovskih obrazaca čije elemente koristi i iznevjeruje – od chicklita bridgetjonesovskog tipa u kojem treba donijeti ženske novogodišnje odluke, preko socijalnog i ljubavnog romana, pa i egzistencijalističkog, do romana enigme s natruhama horora, u onom trenutku kad se učini da je sve prešlo granicu normalnog i susjedskog. U svakom slučaju, taj napet i vrlo čitak roman, u svojoj pozadini sadrži onu težinu koja ga odvaja od lakih književnih nota, a to je težina naših privatnih i kolektivnih ludila zbog kojih povremeno ne preostaje ništa drugo do jednostavno izmisliti svoju priču, svoj život. Makar u njega upleli i nekoga koji o tome nema pojma.

     Profesionalnost pristupa pripovijedanju, osjećaj za mjeru i gradaciju fabularne napetosti, kao i atraktivna tema potencijalno iz svačijeg susjedstva, razlog su što je žiri ove nagrade s radošću odlučio da ona ove godine pripadne upravo Marini Vujčić i njezinom „Susjedu“.