10 kolovoza 2016

Tom Rob Smith, Farma


Pročitan još jedan triler, koji ću pamtiti neko vrijeme, možda ga se i prisjetiti jer sam o njemu nešto zapisala, ali nema tu za mene ničega što bi me vuklo da ga ponovno čitam, osim labavih niti priče koju ću maglovito pamtiti.

Pripovjedačica u prvome licu je Tilde, Danielova majka, podrijetlom Šveđanka, koja se zbog poslovnih neuspjeha i financijskih problema uzrokovanih recesijom u Engleskoj vratila u rodnu Švedsku. Tilde i suprug jeftino su kupili zabačenu farmu u ruralnom dijelu Švedske odlučivši osigurati si starost uzgajanjem povrća u vlastitome vrtu i ribolovom u gotovo netaknutoj prirodi. Troškovi su im, u svakome slučaju, drastično manji nego u Engleskoj. Povratak u rodnu zemlju i u seoski pejzaž, sličan onome u kojemu je provela prvih 16 godina života, daleko je od idiličnog i smirenog starenja kakvo su zamislili Danielovi roditelji. Tilde bježi iz Švedske u kojoj je privremeno bila smještena u psihijatrijsku bolnicu i teško optužujući Danielovca oca, tijekom jednoga dana svim snagama pokušava Danielu objasniti što se događalo na farmi, inzistirajući na kronologiji zbivanja.  

Poigravanje čitateljem koji je uglavnom izložen monoperspektivi Tildina doživljaja i tumačenja događanja nije loše provedeno. U tekstu su uspostavljeni jako dobra atmosferičnost i blagi osjećaj straha koji se postupno pojačava kako Tildino pripovijedanje napreduje. Opisivanje detalja pojedinih lokaliteta također je zanimljivo i spretno složeno kao okvir napredovanju priče.

Otvorena su i brojna pitanja o lojalnosti među članovima obitelji, o tajnama koje zasjenjuju obiteljske  odnose, kao i o funkcioniranju malih izoliranih zajednica u kojima ljudi rado i često zatvaraju oči pred lošim i neprihvatljivim postupcima jačih. Član autorove obitelji imao je psihotičnu epizodu pa ta činjenica donekle pojačava dojam i možda pomaže prihvaćanju završetka romana, ali u kolikoj su mjeri autobiografski elementi zastupljeni nisam istraživala.

Sve u svemu, roman nije loš, ali kao što rekoh, ovo je ipak samo triler čiji se elementi brzo zaboravljaju. Trileri za mene nemaju dovoljno dubine i tu nema pomoći. 

Nema komentara:

Objavi komentar