Balerina Nina priprema se za ulogu života, ulogu Labuđe kraljice u Labuđem jezeru.
Ovo nije film jakih dijaloga, ali od početka ekspresije lica lagano vuku gledatelja u mračan svijet Ninine psihe. Natalie Portman je briljantna u toj fizički zahtjevnoj ulozi. Poznato je da se za ulogu pripremala po 16 sati na dan, premda se ranije bavila baletom. Ali to me i nije toliko dirnulo. Radila je svoj posao u zahtjevnojoj fazi. Ono što se ne zaboravlja zaista su izrazi njenog lica kojima je pokazala sve - strah, zabrinutost, razne stupnjeve očaja, transformacije iz bijelog u crnog labuda. Grč na njenom licu otpočetka mi je stvorio čvor u želucu. I to film čini snažnim.
Atmosfera je mračna sa samo nekoliko svijetlih trenutaka, ali i oni najvaljuju tragediju. Ninin psihički razdor, miješanje stvarnosti i halucinacija, tjelesne posljedice duševnih boli - sve djeluje zbunjujuće i na gledatelja. Nen znaš što slijedi, ali osjećaš da neće biti dobro. o perfekcionizmu i posljedicama neke opsesije može se razmišljati tek nakon gledanja.
Čitala sam neke osvrte u kojima se kritizira lezbijska scena između natalie Portman i Mile Kunis, kao i povećano korištenje ogledala. Ne vidim u čemu je problem. Lezbijska scena je vrhunac oslobađanja Ninine seksualnosti, zatomljivane zbog opsesije radom, ali i njezina psihičkog raspada. Film je velik i bez te scene i nisam je doživjela kao podilaženje publici. Oni koji ne vole ovakve teme, vjerojatno su već odustali od gledanja i prebacili se na neku akciju, a što se tiče ogledala, ona su savršeno poslužila isticanju Ninine patnje - a i balerine vježbaju pred ogledalima, zar ne?!
Moj se jedini prigovr odnosi na prikaz Ninina samoranjavanja na kraju filma. Kako možeš plesati treći čin zahtjevnog baleta u onoj tankoj haljinici i ne krvariti do samog kraja? Ali opraštam tu nedosljednost jer me ostalo prodrmalo, što Arronofsky i želi raditi. Koreografije i šminka također su sjajni i pružaju poseban vizualni užitak u promatranju balerina.
Nema komentara:
Objavi komentar