Najbolji su dio ovog romana dijalozi... osobito su jaki, prštavi ironijom i sarkazmom, nabijeni crnim humorom oni između Jacka i njegove braće ili Jacka i oca pijanca, propalog odvjetnika...
- Tata. Mama je sad udana. Ima novi život. Ne treba ti da je gnjaviš i ponižavaš pred njezinim novim mužem.
- Mi smo se zavjetovali pred Svemogućim Bogom - on će uzvišeno. - Kraljem nad kraljevima. Gospodinom Bogom nebeskih vojski. Stvoriteljem svih stvari, velikih i malih.
- Ona je zavjete poništila - kažem. - Uz pomoć odvjetnika. Čuo si za odvjetnike?
- Napustila me u trenutku moje najveće potrebe. Bio sam bespomoćan, povraćao u svakom jarku, dizao svoje ruke u noć zazivljući anđela milosrđa. Alkoholizam jest bolest, sine. Tvoja je mater napustila svoje mjesto kao što bolničarka ostavlja na cjedilu gubavca. Zato ju je Bog ošinuo rakom.
- Reći ću joj to, bit će joj drago čuti - kažem. - Put pod noge, tata. Daj da te otpratim natrag djedu.
- Ne trpim degenerike i seronje kao pratnju. A smatram da si oboje. Bacio sam ja pogled na one tvoje njonjave kuharice. Volio bih da znaš kako ništa od tog govna ne bih takao ni u gladi.
- Napisat ću kuharicu samo za tebe, tata. Jedno će poglavlje biti "Suhi martiniji". Iduće bi poglavlje moglo biti "Margarite", pa "Škotski sa sodom", potom "Bloddy Mary."
Otac će ponosno:
- Alkohol pijem bez ičega.
- Onda ću ja svoju kuharicu pojednostaviti. Naputak bi mogao glasiti: "Kupite bocu alkohola. Otvorite je. Ispijte gada do kraja. Ispovraćajte se u pijesak. Onesvijestite se po volji. Taj bismo naputak mogli nazvati "Doručak."
- Imaj malo poštovanja - reče Johnson Hagood. - Već sam ti rekao da je to bila bolest. Potrebno mi je suosjećanje, a ne prijekor.
- Makni se iz mamina dvorišta - kažem ja, svladavanje mi se polako trusilo.
- Nisam ja u njezinu dvorištu. Komad zemlje na kojem stojim pripada priobalju velike države Južne Karoline. Nikakav muškarac ni žena ne mogu kupiti ni položiti pravo na samu obalu, koja državi i narodu pripada neograničeno. Ne raspravljaj o zakonu sa mnom, dijete idiotsko. Ja sam najbolji vražji pravnik kojeg si ikad vidio a o južnokarolinskom zakonu zaboravio sam više nego što ćeš ti ikad sanjati.
- Odbacio si svoju odvjetničku karijeru u boci Jim Beama.
- Ja sam dublji čovjek nego što ćeš ti ikad biti, Jack. Pijem iz očaja, razočaranja i praznine duše. Stvari o kojima ti ne znaš ništa.
- Zbog tebe bih o svim tim predmetima mogao predavati na Harvardu - ispalim zauzvrat. - No budimo jasni: ti piješ zato što se voliš napiti.
- Zašto bih slušao to što govoriš? - odvrati moj otac a u glasu mu novi otrov. - Ti si običan peder koji piše kuharice. Mamin sin koji je svladao umijeće kuhinje i srca jer se nije mogao otkinuti od majčine suknje. Uvijek je za tebe bilo lako kupovati. Samo bih smislio kakav lijep poklon za Lucy i umjesto njoj kupio ga tebi.
Ponovo se pokušam obuzdati pa kažem:
- Sve sam to već čuo, tata. Zaboravljaš sve što kažeš zato jer si pijan. A mi se sjećamo svega, jer smo trijezni. Jedino čega ćeš se sjećati je kako ti prašim dupe gore-dolje obalom. Predugo mi plešemo ovaj ples. Potražimo neki drugi način.
- Meni se ovaj način sviđa. Treba mi kako bih izrazio svoj prezir prema tebi. Moje posvemašnje gnušanje. Drago momče, uvijek se možeš pretvarati da ne mariš za ono što kažem. Ali ti si isti kao ostala tvoja braća. Mariš ti i previše. Tražim stvari koje će te najviše povrijediti i onda se njima služim iz užitka. Ja sam taj sport izmislio. To mi je najdraža razbibriga. Zovem je jebanje djece. Pronađeš mjesto gdje su najslabiji. Latiš se neke točke kao što zubar pika po malenom području truleži. Kreneš li dovoljno duboko, pogodit ćeš živac. Zabij milimetar dublje, i oborit ćeš ih uz urlik na koljena.
------------
Dok je moj otac ulazio u prostoriju, pokušam ga vidjeti novim očima, ne kao dječak koji je odrastao srameći se što mu je otac gradski pijanac. Još se trudio držati dostojanstveno i svejednako posjedovao čudnu privlačnost koja nekim muškarcima starenje čini lakim. Kosa mu gusta i srebrnasta, kao da je načinjena od oksidirana servisa za čaj. Tijelo mu se smekšalo, na uobičajenim mjestima prošlo u sjeme, ali ste mogli vidjeti da je to nekoć bio snažan čovjek. Čekao sam da čujem glas, ono fino ugođeno bariton glazbalo što je davalo težinu svakoj riječi koju bi ikad izustio. Njegove krvave oči nas skamene a on je u nas zurio kao da čeka da ga netko upozna s neznancima. Njegova posebnost, već davno usavršena, bijaše otežati svaki trenutak.
- Valjda smatraš da bih u času tvoga povratka trebao unajmiti limenu glazbu - reče mi otac, sudac Johnson Hagood McCall.
- I meni je drago što tebe vidim, tata.
- Ne gledaj me tako - zapovjedi moj otac. - Odbijam prihvatiti tvoje sažaljenje.
- Isuse Kriste - prošapće Tee.
- Pozdravi Jacka, tata - predloži Dupree. - To je stvar pristojnog ponašanja.
- Zdravo, Jack - reče moj otac praveći grimase, riječi mu uvijene u blagost. - Sjajno što si se vratio, Jack. Hvala što nisi zvao, Jack. Što se nisi javljao.
- Par sam te puta pokušao nazvati, tata - kažem. - Ali teško je razgovarati s čovjekom kad padne u nesvijest.
- Ti to želiš reći da imam nevolja s pićem? - upita sudac uspravivši se do pune visine, glava mu zabačena.
- Nečuveno - Tee će veselo.
Dallas reče:
- Kao i reći da je Noa imao nevolja s vremenom, tata.
- Popij malo kave - ponudi Dupree. - Otrijezni se prije nego pođeš pogledati mamu.
Moj me otac pogleda, potom sjedne na stolac, srušivši se zadnjih desetak centimetara.
- Pretpostavljam da si čuo kako me tvoja mati ostavila zbog puno mlađeg muškarca - reče on meni.
Dallas dobaci:
- Doktorčić je punih godinu dana mlađi od prisutnog nam tatice.
- Nema potrebe za tvojim uredničkim primjedbama, Dallas - reče sudac. - Samo navodim činjenice. Zaslijepio ju je njegov novac. Tvoja je mati uvijek bila slaba prema materijalnim stvarima i mutno stečenoj drpini.
- Drpini? - upita Tee. - Mama voli drpinu? Čak ni ne znam što je to.
- Zato i jesi samo učitelj u javnoj školi države koja je posljednja po obrazovanju u ovoj velikoj naciji - reče sudac. - Kažu mi kako ti dopuštaju da učiš druge idiote.
- Moji su klinci autisti, tata - reče Tee.
- Ma zar ti nije drago što tata opet pije? - upita me Dupree nastojeći skrenuti pozornost s Teeja. - Starom se momku nikad ne osjećam tako blizak kao kad prolazi kroz delirium tremens.
Nema komentara:
Objavi komentar