Redatelj: Alejandro Amenabar
Filmska priča utemeljena je na ZF romanu "Ubik" Philipa Kindreda Dicka iz 1969. Dickovi romani već su poslužili kao predlošci za neke filmove, npr. "Blade Runner".
Neprestani flešbekovi, fragmenti prošlosti, lucidni snovi i tema života nakon smrti... nadrealističkim postupkom miješanja stvarnosti i sna ispričana je priča o mladiću Cesaru (Eduardo Noriega).
Nakon smrti roditelja Cesar nasljeđuje puno novca i nastavlja voditi mondeni život začinjen seksualnim avanturama za jednu noć kojima se ponosi. Na vlastitoj rođendanskoj zabavi upoznaje Sofiju (Penelope Cruz), djevojku svog najboljeg prijatelja Pelaya. Čini se da će Sofija biti drugačija u Cesarovu životu... Prvu zajedničku noć provode crtajući i razgovarajući u njezinu stanu, gdje su završili kako bi Cesar pobjegao Nuriji, još jednoj svojoj avanturi koje se pokušava riješiti. Sofija mu pokušava pomoći da je se riješi, zaintrigirana njime, ali i oprezna. Jutarnji poljubac nagovještaj je mogućnosti među njima. Pri izlasku iz Sofijina stana Cesara presreće Nuria koja ne odustaje. Neispavani Cesar prihvaća izazov i sjeda s njom u auto, a zajednička vožnja ubrzo završava groznom prometnom nesrećom koju je Nuria namjerno izazvala. Cesaru je lice unakaženo, Nuria je mrtva....
Slijedi fantastična redateljska igra u maniri nadrealista, začinjena brojnim psihodeličnim elementima.
U filmu je sjajno sve: izbor glumaca, osobito prelijepa Penelope Cruz, lokaliteti unutar Madrida, elementi pantomime i maska koju Cesar nosi kao temelji nadrealne atmosfere, šminka (Cesarovo unakaženo lice), kamera i montaža (flešbekovi), glazba...
Ovaj sam film gledala već dva puta, isto kao i lošiju američku verziju snimljenu 2001. s, meni, vrlo čudnim naslovom "Nebo boje vanilije" ("Vanilla Sky"), koju je Alejandro Amenabar potpisao. Stvarno ne znam zašto.
Nema komentara:
Objavi komentar