"I prije bih se pri svakom susretu s Arsenom Dedićem ukočila od straha. Ali on to nije primjećivao. Ni kad bi mi crvenilo nadiralo u obraze otkrivajući provincijalnu djevojčicu u meni.
Arsen i ja nikada nismo bili ni u kakvim bliskim odnosima..
Nismo prijateljevali. Nismo bili ljubavnici. Nismo čak ni očijukali.
Ništa privatno nisam znala o Arsenu. Ne znam ni danas i ne marim.
Pa ipak je on bio moja intimna činjenica.
Vodila sam ljubav uz Arsenove pjesme. Stvarno i u mislima. Ljubav u svim njezinim preobrazbama.
Sve me vodilo k njemu... jezik, običaji, ljudi...
Arsenov spori ritam. I moji očajno spori pokreti. Njegovi dugi, dugi vokali, pasaži i stanke, i moje rijetko ispunjene želje za dugim milovanjima.
Mene, ispričavam se čitatelju, uzbuđuju riječi. I onaj koji ih stvara. Da li se zbog toga Arsen upliće u moj život kao nevidljiva infuzija koja mi je neophodna za preživljavanje?"
Nema komentara:
Objavi komentar