Sjajan roman, pročitan u jednome dahu i jednome danu!
Sklonija sam ovakvo štivo jednostavno kategorizirati kao autobigrafsku prozu, ali to nije zapravo bitno!
Mani Gotovac i dosad sam doživljavala kao sjajnu ženu, hrabru i nekonvencionalnu, britku na jeziku, intelektualku koja smatra da kazalište nije samo tendenciozna estetika, nego i etika, kao i prostor koji mora trajno biti otvoren životnome. Danas to smatraju mnogi, ali Mani je u hrvatskim okvirima bila među prvima u vrijeme kad je bilo opasno tako razmišljati. Ova je proza podijeljena u četiri dijela, naslovljena prema godišnjim dobima, tj. životnim fazama spisateljice, koje nisu kronološki poredane.
1. dio: ZIMA (Luda Čovječica) - zima život, tj. stvarna dob spisateljičina, a "Ludom Čovječicom" naziva je njezin unuk Jakov, malo inteligentno biće koje razumije bakine ludosti bolje od ostalih kojima je okružena. Blažena dječja mudrost neoskvrnuta konvencijama i stereotipima... dok odgoj ne učini svoje.
2. dio: PROLJEĆE (Usuditi se ljubiti) - mladost, izgrađivanje karijere i imena, rad u press-službi Dubrovačkih ljetnih igara i na Radio Zagrebu, raspad braka i izvanbračna veza s Gorkim, visokopozicioniranim kulturnjakom i pjesnikom, koji završava u Lepoglavi zbog aktivnosti vezanih uz Hrvatsko proljeće. Teško je razlučiti što je stvarnost, a što fikcija, ali sklonija sam vjerovati u veći dio u korist stvarnosti... Uostalom, naše uspomene na pojedine ljude i događanja u vezi s njima s protjecanjem vremena počinju djelovati kao fikcija, naša vlastita pseudokreacija, a tako i jest. Vrijeme nepovratno mijenja oblik, oduzimajući i dodajući nedefinirane nijanse, našim sjećanjima.
Igor Mandić, Vjeran Zuppa, Vlado Gotovac, Miko Tripalo, Jovanka Broz, Vojo Šiljak, Ivan Šibl... samo neke od stvarnih osoba hrvatskog kulturnog i političkog miljea koje su se našle na stranicama ove proze i bile dijelom autoričina života...
Osobito su me nasmijali dijelovi vezani uz Antu Stamaća, mog profesora s fakulteta, koji je bio smrtno zaljubljen i patio zbog Milke Podrug-Kokotović.
Ironija, vrckavost, bolna iskrenost, sve prošarano autoričinim tekstovima objavljivanima u biltenu Dubrovačkih ljetnih igara, raznim časopisima i tjednicima, na Hrvatskom radiju...
Sjajno oživljeno proživljeno doba potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika, buđenja Hrvatskog proljeća i proljeća autoričina života, tj. ljubavi koja ju je obilježila, mnoštvo likova i mnoštvo lica jedne žene.
Ne mogu odgonetnuti identitet Gorkoga :))) kopam, uspoređujem podatke, ispitujem... jako me zanima, onako ženski :)
Nema komentara:
Objavi komentar