24 lipnja 2012

Misery (1990.)

 Odgledan po ne znam koji put ponovno, opet je bilo zastrašujuće.
Volim početne scene koje krupnim kadrom cigarete, šibice i vina koje se hladi te zamagljenim obrisima muškog tijela u sjedećem položaju najavljuju završetak i početak nečega. Početak strave za pisca ljubavnih romana Paula Sheldona (James Caan). Završivši osmi nastavak svoje sage o glavnoj junakinji Misery u kojem ona umire pri porođaju, Paul želi zatvoriti to poglavlje svoje spisateljske karijere i napisati "ozbiljan roman". Doživi automobilsku nesreću zbog snježne oluje, budi se u kući medicinske sestre Annie Wilkes koja ga je pronašla. Kathy Bates je nevjerojatno dobar izbor za tu ulogu. I danas kad je vidim u nekom drugom filmu ili seriji, u trenutku se stresem. Ona će za mene uvijek biti "ona iz Misery"... Annie je usamljena žena čijem životu smisao daje uživljavanje u lik Misery iz Paulovih romana. Spašavajući Paulu život, spasila je i njegovu aktovku u kojoj se nalazio dovršeni rukopis posljednjeg, osmog, nastavka. Paul joj dopušta da ga pročita i kad Annie shvati da Misery umire, počinje psihičko i fizičko mučenje.
Iako je svrstan u kategoriju horora, čak i u najnovijem filmskom pregledu najvažnijih filmova 20. stoljeća  koji imam, ovo je ipak psihološki triler, sjajno napravljen prema romanu S. Kinga. Scene lomljenja nogu ili samo krupni kadrovi Anniena lica dovoljni su za jezu. A u filmu toga ima napretek, sve sjajno posloženo: prekrasni pejzaži prirode zavijene u snijeg, detalji sobe u kojoj boravi Paul, jela koje mu je servirano, svinje-kućnog ljubimca nazvane, naravno, Misery....  

Nema komentara:

Objavi komentar