Južno od Široke ulice, glavne čarlstonske ulice, živi bogata bijela krema tog živopisnog južnjačkog grada. S druge pak strane žive srednjostaleške obitelji pomiješane s "bijelim i crnim smećem". Leo King nesretni je i izgubljeni tinejdžer koji pokušava strukturirati svoj život nakon teških potresa koje je iskusio. Obilježen je smrću svog brata kojeg je pronašao izrezanih žila i podmetnutim kokainom na tinejdžerskoj zabavi. Odnosima u Leovoj obitelji i njegovim odrastanjem vlada kruta majka, bivša časna sestra, doktorica književnosti zaluđena Joyceovim "Uliksom" zbog čega se Leu svi smiju jer je nositelj imena Leopold Bloom King, a nitko od njegovih vršnjaka nije dobio ime po književnom liku najdosadnijeg romana.
"Ništa se ne događa slučajno. Ja sam to naučio na težak način, mnogo prije no što sam shvatio da je težak način jedini put do istinske i pouzdane spoznaje. Rano u životu, počela me plašiti moć čudnih znamenja. I premda sam vjerovao da uvijek odabirem najsigurniji put, otkrio sam da ipak ne mogu izbjeći male izdaje sudbine. Bio sam plah dječak, odrastao u strahu, duboko u srcu čvrsto sam vjerovao da svijet jedva čeka da me uništi. Uoči tog ljeta prije četvrtog razreda srednje škole, stvarni život što sam ga oduvijek namjeravao voditi ležao je sklupčan i spreman da me zaskoči u vrućim ljetnim danima što su slijedili.
Dana 16. lipnja 1969.dogodio se niz nepovezanih događaja: doznao sam da mi je majka nekoć bila časna sestra u katoličkom redu Svetog Srca, Atlasov kombi za selidbe natraške je ušao na kolni prilaz devetnaestostoljetne čarlstonske obiteljske kuće s druge strane ulice, dva su siročeta stigla u Sirotište svetog Jude iza katedrale u Širokoj ulici, a lokalne novine izvijestile su o uhićenjima i zapljeni narkotika u kući porodica Rutledge i Bennet u Ulici East Bay. Ja sam tada imao osamnaest godina i bio na glasu kao zakašnjeli početnik, pa nisam osjetio tektonski pomak u svojoj sudbini, koja se stala odmicati svojom voljom. Mnogo je godina prošlo prije no što sam shvatio da se sudbina čovjeku može prikrasti s leđa i dodirnuti ga krvavom šapom, pa da, kad se okrene očekujući najgore, otkrije da je prerušena u posvemašnju nedužnost i zakamuflirana u kombi za selidbe, sirotište i uhićenja u četvrti južno od Široke ulice. Da sam tada znao ono što sam poslije doznao, nikad ne bih ispekao kolačiće za obitelj koja se doselila u kuću preko puta moje, nikad ni riječi ne bih rekao siročadi, i nikad se ne bih predstavio učenicima koje su izbacili iz škole Peter-Gaud da bi se ubrzo zatim upisali u četvrti razred moje srednje škole, Peninsula High.
Ali sudbina vam se prikrade na mačjim šapama, neizbježna i krvožedna."
Sudbina Lea Kinga od tog ljeta čvrsto je vezana uz Shebu i Trevora Poea, zloslutne blizance, djecu oca manijaka. U njegov život ulaze i siročići Starla i Niles, djeca s planina Južne Karoline, potomci brđanskih starosjedilaca, divlji i napušteni. Molly i Chad Rutledge, sestra i brat iz najotmjenije čarlstonske porodice, antipod su prije navedenoj grupi. Ike i Betty izvana dodaju crnu boju toj bijeloj skupini crno obojenih duša.
Conroyjevi romani nešto su najbolje što sam pročitala u zadnjih nekoliko godina. Već sam pisala o njegovu načinu pripovijedanja, detaljističkom koloritu kojem su podvrgnuti i ljudi i pejzaži, o teoriji da pripovijedanje liječi i da samo oni koji svoje odnose s ljudima temelje na međusobnom davanju i sposobnosti za ljubav mogu izliječiti sebe i druge. Svoje uvriježene postupke Conroy primjenjuje i u ovome romanu, koji zbog toga nije nimalo ponavljajuć, poznat i predvidiv. Noćas sam čitala do 5 ujutro i pritom se paradoksalno mučila. Nisam mogla stati s čitanjem i nisam željela dovršiti roman i napustiti taj svijet.
I ne, silno želim da više nitko ne dođe na ideju snimati film prema Conroyjevu romanu poput Barbre Streisand. Nema tog redatelja ni načina koji bi ovakvo savršeno pripovijedanje mogao prenijeti u drugi medij. Slikovitost, živopisnost, humor, nostalgija, ironija, duboka osjećajnost ono je što Conroyja čini velikim književnikom i sve to treba ostati u sferi kojoj pripada - sferi pisane riječi.
Nema komentara:
Objavi komentar