Redatelj: Laurent Cantet
Nagrade: Zlatna palma u Cannesu
Film se bavi odnosom srednjoškolskog profesora francuskog jezika i njegova razreda. Glavni glumac Francois Begaudeau uistinu je radio u jednoj francuskoj školi, a nakon nekoliko godina provedenih u razredu napisao je knjigu "Razred" prema kojoj je snimljen istoimeni film s njim u glavnoj ulozi.
Film kroz dva sata prati unutarnju dinamiku jednog kolektiva koji se sastoji od djevojaka i mladića iz doseljeničkih, socijalno niže rangiranih, obitelji. Kroz funkcioniranje takvog mikrosustava dobivamo uvid u složenost odnosa unutar školskog sustava, kao i u francusko suvremeno višerasno društvo. Film odskače od ostalih takve tematike zbog sjajnog načina prenošenja jednostavne ideje (funkcioniranje jednog razreda) u sjajno tehnički i sadržajno razrađen film. Za razliku od američkih filmova, ne nudi se nerealno duhovno napredovanje nekad problematičnog učenika (ili više njih). Razred je problematičan i takav i ostaje. Također, daje uvid u mnoga pitanja poput fleksibilnosti ili krutosti školskog sustava, postizanja autoriteta nad grupom, doživljavanja učiteljskog poziva samo kao posla ili prožimanja privatnog i službenog, snage grupe naspram pojedinca koji službeno ima moć...
Profesor Marin predaje francuski jezik i književnost učenicima kojima je ujedno i razrednik. Njegov trud i posvećenost mladim ljudima vidljivi su kroz čitav film. Spremno prekida sadržajni tijek nastave da bi prokomentirao s učenicima neke njihove dvojbe, strpljivo ih vodi prema razumijevanju značenja naoko jednostavnih riječi koje su im nepoznate. Pokušava pomiriti različitosti u grupi do razine funkcionalnosti i međusobne tolerancije. Iako se čini idealnim učiteljem takvom razredu, izložen je svakodnevnim provokacijama kroz koje pojedinci izgrađuju svoj identitet i poziciju unutar grupe. Svađa s jednim učenikom nedoličnog ponašanja pokreće hipokriziju grupe koja se otvoreno svrstava na njegovu stranu, tj. protiv svog profesora...
Temelj su filma, snimanog isključivo unutar školskog prostora (učionica i knjižnica, s nešto malo eksternih kadrova školskog dvorišta), sjajni dijalozi tijekom nastave bogati mladenačkim humorom i ironičnim opaskama. Mladi glumci (vjerojatno naturščici) toliko su uvjerljivi da film djeluje kao dokumentarac. Bez sadržajnih skokova, izmjenom brzih kadrova te finim karakteriziranjem i izdvajanjem pojedinih učenika postiže se napetost i iščekivanje gledatelja.
Nema komentara:
Objavi komentar