Filmska priča uvodi nas u život plemstva i okružja kraljevske obitelji, predstavljajući nam i kraljevskog slikara Francisca Goyu. On je prijatelj bogate trgovačke obitelji Bilbatua čija je kći Ines (Natalie Portman) Goyina muza. Zanimljiva ideja smještanja lica živuće djevojke na freske u španjolskim crkvama i samostanima. Doba je španjolske inkvizicije koja je bila osobito okrutna. Doušnici svećenstva uhode ljude tijekom svakodnevnih aktivnosti. Tako i Ines bude primijećena kad je za boravka s društvom u jednoj gostionici odbila svinjetinu. Uskoro završava u zatvoru. Kroz lik oca Lorenza, viokopozicioniranog svećenika i inkvizitora kojeg glumi sjajni Javier Bardem, uspješno je prikazano licemjerje i ideološka potka inkvizicije.
Film je narativno podijeljen u dva dijela povezana likovima koji su kontrastno prikazani. Drugi dio priče prikazuje pad inkvizicije i dolazak Napoleonove vlasti. Otac Lorenzo je čovjek za sva vremena i sve ideologije i njegov je lik najpotpunije prikazan. Zapravo je on, kao Goyin antipod, preuzeo film.
Pri drugome gledanju uočila sam neke slabosti koje su najočitije u drugome dijelu filma. Tragična sudbina likova preslabo je emocionalno naglašena i nekako nabrzinu ispričana. Natalie Portman koju smatram glumicom velikog potencijala u tome je dijelu blijedo iskorištena, opet dominira Javier Bardem, sad u ulozi Napoleonova povjerenika za Španjolsku.
Ipak, Forman je to, film nikako ne može biti loš, samo slabiji nego što smo navikli. Čini se kao da se nije mogao odlučiti na što će sve staviti naglasak. Pa se pomalo izgubio u svemu, tj. izgubio je emocionalnu snagu. Film se temelji na čistoj linearnoj naraciji s 15 godina stanke. Solidno ispričano uz jaka glumačka imena.
Ima jako dobrih trenutaka protkanih ironičnim humorom, osobito na početku u razgovoru Goye s kraljicom Marijom Louisom. Riječ je o ocvaloj ženi koja ni prije nije bila lijepa, ali ima stav, kraljevsko držanje i smisao za samoironiju do određene razine. Kad je Goya pita "Kako želite da Vas ovjekovječim?", ona mu odgovara "Onakvom kakva i jesam - mlada i lijepa." Iduća scena temelji se na dubokom pogledu kojim se oboje propituje, a zatim smijeh. Kasnije je jasno da su se ipak pogrešno razumjeli.
Kostimi su sjajni, kao i scene koje prikazuju Goyin rad te postupak izrade litografija. Zanimljiva je i scena kad otac Lorenzo prvi put vidi svoj portret i zaključi da se doživljava sasvim drugačijim, tj. da je zanimljivo vidjeti kakvima nas drugi vide. On u tome trenutku ne razmišlja samo kao čovjek pred vlastitom slikom, nego i kao predstavnik vlasti, inkvizitor.
Nema komentara:
Objavi komentar