Redatelj: Jean-Marc Vallee
Informirajući se o filmu prije gledanja, naišla sam uglavnom na negativne reakcije poput: sladunjav, bez dinamike, patetičan (što je inače riječ koju osobno uopće ne smatram negativnom). Budući da volim povijesno-biografske filmove, odlučila sam ga ipak pogledati i nije mi jasno što ljudi zapravo očekuju od takvog filma. Akciju? Napetost? Nije ovo akcijski film.
Meni se film vrlo dopao. Filmska naracija uvelike se poklapa s povijesnom istinom i tijekom događanja, mada je ograničena samo na mladost glavne junakinje i prve godine njezine vladavine, što je, uostalom, i jasno istaknuto u naslovu. Izbor glumaca je izvrstan, svi su se sjajno uklopili u cjelinu filma, ali istaknut ću osobito lijepu Emily Blunt kao mladu Viktoriju te Mirandu Richardson kao njezinu majku i vojvotkinju od Kenta. I manja uloga Harriet Walter kao udovice pokojnog kralja, Viktorijinog strica, jako me se dojmila. Princu Albertu (Rupert Friend) ne nalazim nikakve zamjerke. On i Emily Blunt baš su mi djelovali uvjerljivo u zajedničkim scenama, a ne kao da nedostaje kemije među njima.
Priča je dakle diktirana povijesnim činjenicama, ali mlade Viktorijine godine ionako nisu bile dosad pomnije istražene pa je zbog toga i dodatno zanimljivo. Scenografija i kostimografija su vrhunske (Oscar za kostimografiju) i uživala sam u svakom detalju.
Sam početak filma oblikovan je uz pozadinsku naraciju objašnjavajući da se 1819. u Londonu rodilo dijete kraljevskog roda. Glas djevojčice nastavlja pripovijedati o tome kako je san svake djevojke biti princezom, ali čak i palača može biti zatvor. "Kensingtonski sustav" predstavlja skup strogih pravila koja su osmislili Viktorijina majka i njezin savjetnik Sir John Conroy, a uključivala su bizarnosti poput zabrane da sama hoda uz ili niz stepenice - netko ju je morao držati za ruku sve do punoljetnosti kad je sama odlučno ukinula sva pravila.
Filmska se radnja zatim premješta u 1838. godinu. Viktorija je na pragu punoljetnosti, a njezin stric kralj bolestan iščekuje smrt. Majka i njezin savjetnik, vjerojatno i ljubavnik, vrše neprestani pritisak na Viktoriju kako bi prije 18. rođendana potpisala dokument o regentstvu, koji bi vrijedio do njezine 25. godine. Uvjeravaju je da je premlada i neiskusna za zadaću kraljice. Sir John pri tome povremeno biva izuzetno grub i nasilan.
Nakon stričeve smrti Viktorija hrabro preuzima krunu i grozeći se majčina savjetnika, pada pod sve veći utjecaj lorda Melburna, premijera. Svojim neiskustvom izazove ustavnu krizu zbog čega prvih godina nije bila omiljena u narodu. Prati se i njezino zaljubljivanje u princa Alberta preko zajedničkih pisama.
Viktorija i Albert imali su sreću da se poželjnost kraljevskog braka podudarila s obostranim osjećajima, što im je osiguralo skladan brak s devetero djece do prerane Albertove smrti od tifusne groznice. Albert je prikazan kao odan čovjek koji voli svoju suprugu, premda svjestan njezine tvrdoglavosti i neiskustva. Odigrao je veliku ulogu u donošenju mnogih socijalno obojenih odluka, bio je veliki zagovaratelj umjetnosti i kulture te organizator velike svjetske izložbe 1851. godine. Njihov brak visoko kotira među kraljevskim brakovima upravo zbog ljubavi koja mu je bila temelj. Nakon Albertove smrti Viktorija je ostatak života nosila samo crninu i još godinama stavljala novo čisto odijelo svakog jutra na njegov krevet. Njihova su djeca participirala u vlasti u mnogim kraljevskim obiteljima i europskim državama. Viktorija je do danas britanski monarh s najdugovječnijom vladavinom i prvi vladar koji se nastanio u Buckinghamskoj palači.
Vojvotkinja od Kenta, Viktorijina majka
Lord Melburne, premijer
Nema komentara:
Objavi komentar