Na današnji dan (3. srpnja) rođen je češki pisac njemačkog jezičnog izraza. Odrastao je u ortodoksnoj židovskoj obitelji u sjeni očeva autoriteta, što je ostavilo neizbrisiv trag na njegovoj osjetljivoj psihi i slabom tjelesnom ustroju pa je do kraja života živio kao usamljenik. Bio je veoma samokritičan i strog prema sebi. Za života je objavio manji broj djela, a većinu svog opusa Kafka je oporučno namijenio spaljivanju, no izvršilac oporuke, njegov prijatelj Max Brod, nije to učinio pa su tako spašena najpoznatija Kafkina djela ("Proces", "Dvorac", "Amerika").
Posebno je zapažena njegova korespondencija s mladom češkom intelektualkom Milenom Jesenskom ("Pisma Mileni", objavljena 1952.). Ta se pisma smatraju najljepšim i najdirljivijim ljubavnim pismima u novijoj svjetskoj književnosti.
Kafkin pripovjedni svijet je hermetičan, posve podvrgnut vlastitoj logici, temeljen na fikcionalnoj stvarnosti i strukturi paradoksa. Njegovo djelo samo je odraz njegova unutrašnjeg svijeta, egzistencijalne osamljenosti i otuđenosti.
“Sve
u svemu, mislim da moramo čitati samo one knjige koje nas grizu i
ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne potrese poput udarca u glavu,
zašto se uopće mučiti pročitati je? Da bi nas učinila sretnima, kao što
ti kažeš? Dobri Bože, bili bismo isto tako sretni kad uopće ne bismo
imali knjiga; knjige koje nas čine sretnima mogli bismo, vrlo lako, i
sami napisati. Nama trebaju knjige koje nas pogađaju
poput najbolnije nesreće, poput smrti nekoga koga volimo više nego što
volimo sami sebe, koje čine da se osjećamo kao da su nas prognali u
šumu, daleko od bilo kakve ljudske prisutnosti, poput samoubojstva.
Knjiga mora biti sjekira za zamrznuto more u nama. U to čvrsto
vjerujem."
(Kafka, u pismu prijatelju Oskaru Pollaku 1904. godine)
Nema komentara:
Objavi komentar