"Zovu me kraljicom djevicom. Neudana sam i nemam gospodara. Nemam djece i majka sam svog naroda. Neka mi Bog da snage za taj ogromni teret."
Informirajući se na netu, shvatila sam da je ovaj film zapravo drugi dio zamišljene Kapurove filmske trilogije o engleskoj ikoni. Žao mi je što to nisam znala ranije da zaokružim cijelu stvar i, naravno, počnem od početka.
Pomalo sam zbunjena ovim filmom jer je sjajan na jednoj razini, a zalazi u nepotrebno filmsko-estetsko pretjerivanje na drugoj, osobito na kraju filma. Zapravo je i priča manjkava, nešto slično kao i s filmom "Kraljica Margot". Radnja je smještena u godinu 1585. Elizabeta, kći Henrika i Anne Boleyn, posljednji je monarh na prijestolju iz dinastije Tudor. Pokušaj da se prikaže to razdoblje njezine vladavine razvodnjeno je neuvjerljivim prikazom neuspjele ljubavi s pustolovom i piratom Walterom Raleighom (Clive Oven).
Ono što nosi film jesu sjajno odabrani glumci, osobito zanosna Cate Blanchett u ulozi Elizabete.
U filmu Elizabeta je na prijestolju već tridesetak godina, nije više mlada, ali je, kao što sam već rekla, zanosna. Kraljevsko, gordo držanje, savršeno lice Cate Blanchett, odličan odabir perika i haljina. Duh vremena uvjerljivo je prikazan kroz mnoge detalje u palačama, hodnicima i samom kostimografijom. Engleskoj kao srcu protestantizma prijeti Španjolska na čelu s Filipom ll. (izvrstan Jordi Molla, tako mračan). Istovremeno, i na Elizabetinu dvoru kuje se urota koja bi na prijestolje trebala dovesti škotsku kraljicu Mariju Stuart. Katoličanski fanatizam Filipa ll. jasno je i dobro kontrastiran s populizmom Elizabete Prve. Jedna od najvažnijih pomorskih bitaka u kojoj je engleska vojska, brojčano slabija, pobijedila moćnu španjolsku armadu opet je neuvjerljivo, čak i jadno, prikazana.
Redatelj je očito želio prikazati sve, i intimne Elizabetine frustracije i povijesne činjenice, pa se jednostavno pogubio. Uistinu zbunjujuć pristup priči - red sjajnih poteza i rješenja, pa onda neuvjerljive i nepotrebne scene. Šteta. Uz takvu glumačku postavu i povijesnu podlogu, zbog vlastitog gubljenja i neodlučnosti na što zapravo staviti naglasak, redatelj i scenaristi napravili su prosječan film. Ipak, nije mi žao što sam ga gledala, ponavljam, Cate Blanchett je svoj posao sjajno odradila i uživala sam u njezinom licu i držanju žene-zmaja čitavo vrijeme. Zato ću ovaj post i popratiti brojnim slikama jer je vizualna strana filma njegov najjači dio.
Nema komentara:
Objavi komentar