Redatelj: Srđan Dragojević
Sjajna crnohumorna drama kojom su prikazane sve moguće podjele i animoziteti u društvima ex-yu državica, mada je konkretna radnja smještena u Beograd. Parova ima mnogo i mogu se po želji zamjenjivati: Srbin - Hrvat, musliman - katolik, gay - straight, liberalizam - tradicionalizam, intelektualizam - primitivizam, rokeri i alternativci - cajkaroši...
Različiti svjetonazori i podrijetlo likova izvor su humora i tragike, ali filmska se priča od početka opredjeljuje za pozitivne vrijednosti i optimizam. Mačo zaštitar Limun (fenomenalni Nikola Kojo), bivši ratni veteran, kriminalni poduzetnik sticajem okolnosti mora provoditi vrijeme s gay aktivistima, osobito "pekmezavim veterinarčićem". Film potvrđuje moje vjerovanje da se sve suprotnosti u ljudima stečene podrijetlom, odgojem, opredjeljenjima i svim ostalim mogu prevladati ako se radi o inteligentnim i iskonski humanim ljudima, ma koliko ta humanost bila prekrivena navedenim slojevima. Ljubav je uvijek izvrstan okidač. Kod takvih ljudi događa se spontana revizija stavova, oni imaju prostora za rast i koriste ga. Oni koji se ne mijenjaju ne računaju se u pravom životu. Kao što je rečeno u filmu, "Kad si spreman zbog nekoga ili nečega da izađeš na crtu - samo to se računa!"
Već sam istaknula Nikolu Koju, mada su i ostali glumci sjajni i uvjerljivi u svojim ulogama. Goran Navojec moj je omiljeni "sirovina" i inače. Balkanski primitivni humor izvrsno je izražajno sredstvo za prikazivanje svih navedenih kontrasta, a ujedno jamči dobru zabavu. Izborom glazbe i više sam nego zadovoljna. Nije potrebna neka nova, pisana baš za ovaj film, kad glazbene podloge za idejno-sadržajnu razinu filma ima dovoljno na ovim prostorima. "Siđi do reke" pokojnog Delče baš mi je "sjelo" nakon optimistično-tragičnog kraja.
Nema komentara:
Objavi komentar