Redatelj: Tomas Alfredson
Ne mogu reći da film nije dobar, tj. da na mene nije ostavio dojam, međutim, očekivala sam više i od činjenice da pripada švedskoj kinematografiji i zbog pohvala koje sam pročitala ranije.
Dvanaestogodišnji dječak Oskar živi u predgrađu Stockholma samo s majkom i svakodnevno doživljava u školi maltretiranje i fizičko zlostavljanje. Majci ništa ne govori, povučen je i nesretan. Voli boraviti sam vani pred svojom zgradom crtajući po snijegu i razmišljajući. Snijeg i uglavnom noć možda su i najbolji element filma - dovoljno za postizanje jezive, tajnovite i iščekujuće atmosfere. Znamo da se snježna bjelina i krv sjajno kontrastno slažu i sigurno postižu željeni vizualni efekt. Oskar jedne takve večeri upoznaje svoju susjedu, djevojčicu Eli, čudno i blijedo biće koje ništa ne jede, ne podnosi dnevno svjetlo i ne ulazi nikamo dok je se ne pozove??? Dopuštam da nisam bila u potpunosti skoncentrirana tijekom gledanja i da mi je možda nešto promaknulo, ali to s ulascima bez poziva nikako mi nije jasno. Započinje neobično prijateljstvo koje preraste u ljubav među dvanaestogodišnjacima i kroz koje dvoje izoliranih i nesretnih izopćenika trebaju ojačati i međusobno si pomoći. Ispostavlja se da je Eli vampirica.
Nevjerojatno mi je koliko su redatelji, a i publika, već desetljećima fascinirani vampirima i zombijima, ali vampiri definitivno prednjače. I ja sam imala fazu pojačanog gledanja i praćenja "vampirske tematike", ali nekako sam se zasitila toga. Ljudska psiha pruža sasvim dovoljno materijala za psihološke drame i horore. A sve bi bilo uvjerljivije. Ne znam na kraju što je bila redateljeva namjera - napraviti vampirski film s tinejdžerima, obraditi teme izopćeništva i vršnjačkog nasilja ili "sve pomalo" pa je dobiven zbunjujuć rezultat. Da Eli, recimo, nije vampirica, nego djevojčica s nekom rijetkom genetskom bolešću zbog koje ima sve te simptome, težište bi se moglo prebaciti na ljubav "drugačijih" i postavljano pitanje "Koliko ljubav zapravo može podnijeti?"
Sviđa mi se usporena kamera, životna glumačka lica za razliku od američkih "savršenih", izbor djevojčice koja je glumila Eli, atmosfera, ali kako završavam ovaj osvrt, nameće mi se kao zadnja misao - ovo je ipak precijenjeni promašaj kojim se nije puno reklo!

Nema komentara:
Objavi komentar