KANTAUTORI/ KANTAUTORICE
Predložene pjesme:
Simon & Garfunkel - Sound Of Silence + Mrs. Robinson; Bob Dylan - Masters Of War; Nick Cave & The Bad Seeds - Ship Song; Leonard Cohen - Suzanne; David Gray - Babylon; Tracy Chapman - Talkin Bout Revolution; Neil Young - Harvest; Cat Stevens - Father & Son; Jewel - Foolish Game; Feist - Let It Die; Cat Power - Greatest; Fiona Apple - Criminal
Prvo je bio Dylan, pa je bila Baez. Ne, ne. Prvo je bio Woody Guthrie, pa je došao Willie Dixson. Neee, prvo je bio Robert Johnson. Ili pak stari Seeger... I tako redom će povjesničari pop kulture mjerkati pri davanju primata onome tko je sjeo za akustičnu gitaru, sinhronizirao je s usnom harmonikom, pa opalio pjevati svoje jade ili socijalne istine, buntovne komadiće, intimne ispovijesti u folk, jazzy, soul ili blues formatima. Bitna je minimalistički ogoljena forma reducirana na muškarca ili ženu koji ogoljeni sa svojim instrumentom izvode vokalni ili verbalni striptiz pred publikom. Kasnije će se kantautorstvo naravno priznavati bez obzira na prateći instrument, piano je uvijek dobro došao, ali bitna je pozicija s koje je ista osoba autor pjesama i izvođač istih, a pogotovo ako nije beckupiran pratećim bendom već reduciran na sebe i svoje oruđe. Osim spomenutih pionira zvuka, razvoj pop scene prokazivat će desetke iznimnih, bitnih autorica i autora čiji ćemo rad prisvajati zbog njihove razoružavajuće intimnosti, povezanosti s ljudima kojima se obraćaju, moći uvjeravanja, sugestibilnosti njihova izraza. Od Cohena do Cavea, Joni Mitchell do Carole King, Joan Armtrading do Tracy Chapman, Kate Bush do Dido, Feist do Cat Power ili Joan As Police Woman, Laurie Anderson do Bjork ili PJ Harvey, Neila Younga do Ryana Adamsa, Eltona Johna do Davida Greya, Cat Stevensa do Bright Eysa ili Devendra Banhearta, Tanite Tikaram, KT Tunstall do Suzanne Vega, Bon Ivera do Jacka Johnsona, Norah Jones do Alice Keys i Fione Apple, britanska i američka glazbena scena prepuna je primjera vrhunskih pjesmopisača ujedno i izvođača istih. Bitna je emocija, prenošenje iste, povjerenje u izvođača, vjerovanje u njegov izraz, autorsku auru, interpretacije su na kraju uvijek bile pitanje pojedinca, njegove karakterističnosti, prirođene boje glasa ili sposobnosti što kvalitetnije ili što originalnije, pamtljivije tehničke izvedbe svojih pjesama. Oni koji su postizali pomirenje tih elemenata ostali su zapamćeni u pop povijesti kao suza, žmaraca, osmijeha vrijedni autori.
Nema komentara:
Objavi komentar