Još pod dojmom jučerašnjeg koncerta, zapisat ću nekoliko dojmova i razmišljanja slušajući po ne znam koji put Regresa A Mi i The Man You Love, dva prepjeva koja su mi najdraža.
Vokalna grupa Il Divo sastoji se od četiri člana raznih nacionalnosti i dosadašnjih iskustava na području glazbe (mjuzikli, opera, kabare, pop glazba i metal grupa!), koje povezuju sjajne vokalne sposobnosti i zajednički projekt koji traje od 2004. Mislim da su već toliko popularni da nije potrebno pisati o njima jer se sve može naći na službenoj web stranici i posvuda na netu. Očekivala sam puno i nisam razočarana. Dečki znaju svoj posao, prije svega sjajno pjevaju, ali igraju i na šarm i simpatičnost, što, naravno, nije na odmet. Iznenadilo me puno komuniciranja s publikom, povremeno spontano, uglavnom pripremljeno, ali ponavljam - simpatično, veselo, toplo. Jako cijenim tu vrstu truda oko publike jer mi je, zasad, nepremostive standarde u vezi s tim postavio moj omiljeni Pjesnik, Kantautor i Prijatelj (oni koji prate blog, vjerojatno se samo nasmiju, ne mogu da ga ne spomenem).Počeli su s I Te Amo, nastavili s Dov'e l'Amore, Nella Fantasia.... Moje su uši i duša bili puni nakon Llorando (prepjev pjesme Roya Orbisona Crying), Don't Cry For Me, Argentina, My Way i konačno moje najdraže Regresa A Mi (Unbreak My Heart, Toni Braxton). Španjolski bariton Carlos Marin, tipični latino zavodnik, nekoliko je puta istaknuo kako je samo on slobodan od njih četvorice, naravno, bila je to samo šala za ženski dio publike. Carlos je mene osvojio glasom, definitivno je najmoćniji u sastavu. Poznato je da dečke reklamiraju diljem svijeta kao "san svih žena", "anđele lijepog lica i glasa" i slično. Jest da je u Areni bilo mnogo više žena i djevojaka nego muškaraca, ali, osim što sam najbolju prijateljicu počastila kartom za rođendan, išla sam na taj koncert čuti sjajne prepjeve evergreena u raskošnim vokalnim izvedbama, obrađene u stilu tzv. pop-opere, koji mi se vrlo sviđa i inače. Dečke uistinu ne treba potcjenjivati zbog njihova dobrog izgleda i šarma. Oni su sjajni interpretatori koji jednako uvjerljivo izvode svevremenske pjesme na španjolskom, talijanskom, francuskom i engleskom jeziku. Jedina zamjerka je neosmišljen scenski raspored, tj. ako je to što smo vidjeli, osmišljeno, onda je smiješno. Zabavljale su nas njihove formacije 1-1-1-1, pa paralelno, okomito, pa formacija 1-2-1, tek toliko da se promijeni raspored. Možda da se jednostavno kreću pozornicom kako žele? Spontano. I dalje bi fantastično zvučali, što je jedino važno, ali djelovali bi opuštenije.
Kao niti 2CELLOS, projekt Il Divo nije nešto posve novo u idejnom smislu i "nikad viđeno", ali šarm spajanja rocka i klasike, ili popa i opere zanimljiv je širokoj publici, osobito ako ga prate vrhunski aranžmani i talent te profesionalnost, što u oba slučaja nije upitno.
Nema komentara:
Objavi komentar