Redatelj: Wes Craven
Antropolog Dennis Alan (Bill Pullman) dolazi na Haiti kako bi istražio glasine o drogi koja u potpunosti oduzima tijelo, ali svijest ostaje netaknuta. Cilj mu je donijeti drogu u SAD kako bi je znanstvenici istražili u medicinske svrhe. Česti su slučajevi pokapanja živih ljudi (zbog osvete npr.) koji se nakon 12 sati oduzetosti počnu kretati u grobovima, ali ne mogu izaći. Nekima uspije, ali službeno su pokopani, dakle mrtvi za vanjski svijet. Premdao duzetost tijela prestaje, droga utječe na centar za kretanje i živčani sustav pa su "živi mrtvaci usporeni, haluciniraju ili se zbog šoka povlače u sebe. Uglavnom, ne funkcioniraju u vanjskom svijetu i skrivaju se od onih koji su ih otrovali i pokopali. Društveno-političko ozračje na Haitiju je totalitarističko, manjina upravlja svime provodeći i potičući razne magijske rituale. Dennis svojom istragom smeta mnogima - sve redom zastrašujućim likovima različitih interesa.
Meni je film zapravo bio jako dobar, osobito kad sam shvatila da se ne radi o zombijima, nego o ljudima pod utjecajem jakog narkotika. Wes Craven je, naravno, stari lisac u području horora koji zna napraviti žanrovski dobar film držeći gledatelja u iščekivanju. Nisam uočila puno nelogičnosti, što uvijek zamjeram hororima. Šarenilom i sveukupnim ozračjem Haitija te magijskim ritualima uz vjerske obrede postignuta je nadrealna atmosfera kroz veći dio filma. Jedine scene s pravim zombijima one su koje zapravo dočaravaju Dennisove snove i noćne more, što je opet povezano s magijom preko koje netko utječe na svijest, podsvijest i misli druge osobe. I te su scene odlično ukomponirane, taman toliko da te dobro protresu. Poštujem što su napravljene tako da, barem ja, nisam odmah shvatila da je riječ o noćnoj mori. Ozbiljna zamjerka postoji - Dennis je nevjerojatno hrabar! Previše! I ljubavna avantura s lijepom haićanskom liječnicom predvidljiva je i čak i nepotrebna.
Nema komentara:
Objavi komentar