MEMENTO MORI
Prisjetiti se što se zapravo želi. Svijest o ograničenom vremenu na isteku kao izvor snage da se suprotstavimo vlastitim navikama i očekivanjima, a prije svega očekivanjima i prijetnjama drugih. Kao nešto, dakle, što otvara budućnost umjesto da je zatvara. Tako gledano memento je opasnost za moćne, za tlačitelje koji gledaju da stvari urede tako da potlačeni sa svojim željama ne nailaze na odjek, čak ni kod sebe samih.
Zašto misliti na to, kraj je kraj, doći će kad bude došao, zašto mi to govorite kad to ne mijenja ama baš ništa?
Što uzvratiti?
Ne trati svoje vrijeme, napravi od njega nešto isplativo.
Ali što to može značiti: isplativo? Da se napokon prijeđe na ostvarivanje davnih želja. Da se napadne zabluda da će za to biti vremena i poslije. Memento kao instrument u borbi protiv komotnosti, samoobmane i straha, koji je povezan s nužnom promjenom. Otići na odavna snivano putovanje, naučiti još i ovaj jezik, pročitati one knjige, kupiti ovaj nakit, provesti noć u onom poznatom hotelu. Ne promašiti samog sebe.
U to ulaze i veće stvari. Odustati od nevoljenog zanimanja, pobjeći iz omražena miljea. Činiti ono što pridonosi autentičnosti, jačem približavanju samome sebi...
Naoko tmurno upozorenje neće nas zaključati u snijegom zameten samostanski vrt. Ono otvara put prema van i budi nas u sadašnjost.
Nema komentara:
Objavi komentar