Barry Champlain svoju emisiju vodi isključivo na svoj način - iskreno, bez zadrške i bez tabu tema. Elokventni voditelj često se sukobljava sa svojim slušateljima suočavajući ih s njihovom glupošću, nemoralnošću i duhovnom bijedom. Poklapanje sluašalice sugovorniku redovita je pojava kojom efektno briše glupost iz etera prelazeći na novu. Međutim, jadni i često psihički labilni slušatelji vraćaju se po još. S vremenom Barry shvaća da njegova ideja propada - čini mu se da je sve više onih koji se javljaju u emisiju da bi predstavili svoje poremećene stavove (neonacisti, članovi sekti...) i onih koji nafiksani ili pijani ne znaju što bi drugo radili. Mnogi od tih "slušatelja" smatraju ga duhovitim i uopće ozbiljno ne shvaćaju njegove uvrede...
Eric Bogosian sjajan je u glavnoj ulozi, film je dinamičan i nabijen gradacijskom dramatikom čiji je rast potpomognut zatvorenim studijskim prostorom. Glavni lik čije nam je lice uglavnom u kadru toliko verbalno dominira da se na trenutke čini da je film pun raznih karaktera/ likova. Ponavljam, sjajan film.
Nema komentara:
Objavi komentar