Još jedan sjajan uradak iz ex-yu doba (kinematografije). Po meni, klasik. Nastavak serije "Grlom u jagode". Sve redom izvrsni glumci (Miki Manojlović, Mira Banjac, Aleksandar Berček, Bogdan Diklić, Žarko Laušević, Josif Tatić), drama o međuljudskim odnosima uvjerljivo i naturalistički ispričana, poznati balkanski sarkazam i cinizam začinjen sjajno uklopljenom glazbom koju izvodi Orkestar Lepog Jovice.
Premda sam već spomenula glumce, moram dodati da me Miki Manojlović i Josif Tatić (ovdje u sporednoj ulozi) uvijek pokrenu na poseban način. To je onaj osjećaj kad misliš da nitko drugi osim njih tu ulogu ne bi odigrao bolje. Subjektivno ravnanje, ali to za mene znači - sjajan glumac! Bogdan Diklić i Mira Banjac također izvrsni.
Tema povratka odjecima bivšeg života i starim prijateljima iz gimnazijskih dana uvijek je plodno tlo za dramatiku međuljudskih odnosa. Svi se vesele susretu, svi dolaze, ali suočavanje s licima iz prošlosti evocira potisnute loše uspomene. Grijesi iz prošlosti i neriješene situacije, obogaćene i popraćene životnim iskustvima i sadašnjim ogorčenjima, čine se većima nego što jesu. Društvo iz gimnazije nalazi se na unajmljenom brodu-restoranu. Burna pijana noć ništa ne raščišćava, osim što su se ispraznili, fizički doslovno, i emocionalno, dakle psihološki. Da mogu dalje nastaviti sa svojim životima koji se nakon takvog pražnjenja ne čine lošima.
Završne scene u kojima Orkestar Lepog Jovice izvodi Arsenovu O mladosti, a kamera fokusira iscijeđena, mamurna lica glavnih likova mogu biti primjer izvrsnog poantiranja filmske priče.
Završetak filma, uz Josifa Tatića na početku
Još jedan legendarni dio, Mira Banjac i Bogdan Diklić uz Banana Boat Song
Nema komentara:
Objavi komentar