August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa, najsvestraniji i najplodniji hrvatski književnik 19. stoljeća rođen je na današnji dan.
To je, naravno, samo suhoparna činjenica. Meni je Šenoa puno više od najplodnijeg hrvatskog književnika. Ako bih morala izabrati neku od povijesnih osoba za uzor, on bi to svakako bio. Njegova djela čitam od jedanaeste godine, a činjenice dostupne iz njegove biografije fasciniraju me još uvijek. Koliko energije i humanosti u jednom čovjeku. Veliki čovjek, veliki rodoljub, književnik, moralna vertikala hrvatske kulture u svakom smislu. Čovjek koji je prerano umro zbog upale pluća koju je dobio zbog požrtvovnog pomaganja voljenim Zagrepčanima tijekom i nakon potresa 1880. Humanist u svim sferama djelovanja. Moj veliki Prijatelj, ako prijateljem smatramo srodnu dušu čije misli cijenimo.
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
Nema komentara:
Objavi komentar