Sjajno i originalno djelo uvijek zanimljive Julijane, moje profesorice s druge godine faksa, što uvijek ponosno ističem. Originalno u potpunosti, idejno, sadržajno, književnoteorijski. Ljubitelji hrvatske književnosti uživat će i često se nasmijati.
Mlada studentica književnosti priprema ispit iz Novije hrvatske književnosti koji nikako ne može položiti.
Možda onima koji budu čitali ovu recenziju, neće biti u potpunosti jasno što znači polagati ispite iz Novije hrvatske, Starije hrvatske ili Svjetske književnosti. To su, dakle, tri najteža ispita na studiju kroatistike. Podrazumijevaju obimnu teorijsku literaturu (oko dvadeset naslova) uz tristotinjak (ne, ne pretjerujem) lektirnih naslova koje također treba pripremiti. Ja sam ispit iz Novije (kako smo je zvali) pripremala gotovo godinu dana, naravno, ne samo njega, usput sam položila još neke manje ispite, ali konstantno sam čitala i radila bilješke kojima sam napunila 7 velikih bilježnica (onih s puno listova i tvrdim koricama). Trebalo je pročitati gotovo sve - a korpus novije hrvatske književnosti obuhvaća 19. i 20. stoljeće. Naravno, svi koje poznajem s faksa nešto su izbjegli nadajući se da ih neće "pogoditi" baš to. Ja sam zgriješila s Krležinim "Zastavama". Nisam ni pokušala. Meni je taj ispit, nakon svega, ostao u sjajnoj uspomeni, prošla sam od prve i na kraju uzela diplomski na Katedri novije hrvatske književnosti.
Vraćam se na studenticu Sidoniju. I ona je revno iščitala hrpu lektirnih naslova i napunila bilješkama svoje bilježnice, ali ima svoj pristup književnim likovima na koje se koncentrirala. Ne pravi razliku između književnosti i zbilje i likovi počinju izlaziti iz tekstualnih okvira kojima pripadaju, počinju živjeti samostalnim životom, svađati se sa svojim autorom, polemizirati s drugim likovima na koje su ljubomorni jer im se čine slavnijima, komentirati aktualnosti. Sjajno! Naravno, čitanje ovakvog štiva podrazumijeva poznavanje tih likova u originalu, ali premda sam neke već i ja zaboravila, sjajno se zabavljam čitajući ovu knjigu. Za početak sam izdvojila Mirjanino osamostaljenje (Mirjana iz Zagorkina romana "Kamen na cesti").
OSOBNA ISKAZNICA
Ime: Mirjana
Ime roditelja: Marija Jurić Zagorka
Prebivalište: Kamen na cesti
Teško sam proživljavala Zagorkino pisanje romana "Kamen na cesti". Prijateljice su mi zavidjele jer su znale da se priča o mom mučnom životu nestrpljivo očekuje u svakom novom nastavku "Ženskoga lista". Trajalo je to čak tri godine: 1932., 1933. i 1934.Osim što mi se svidjelo ime koje mi je dodijelila, toplo i pravo žensko Mirjana, Zagorkini nastavci bili su presuzni, pretamni da iz njih, sasvim je prirodno, ne bih željela pobjeći. Sjećam se - kao da se zbiva sad - kada mi se onako shrvana, opisujući bolesno ljubomornu majku, obratila i rekla: - Molim te, ne odlazi iz teksta. Riječ je o mojoj majci, ali ja ne želim sve to staviti u prvo lice. Muške bi kolege, u tom slučaju, samo odmahnule rukom i rekel "Zagorkina izmišljanja". Ovako, kada je to roman i kada ime nije moje, možda im nešto dođe do mozga, ako već srce namaju. Makar će pažljivije pročitati. -
Spominjala je imena onih koji su je najviše povrijedili. U stankama između pisanja brisala je laktom mokre papire, slagala ih po sećiji odloženoj u kutu na neravnom podu potkrovne sobe. Dok sam se domarala do nove jutarnje epizode u kojoj će se morati otrpjeti nesreća u domu škrtoga muža Mađara, bježati preko Mitrovice u Hrvatsku, suočavati se sa smrću oca i teškom bolešću sestrice, suprotstavljati političkim moćnicima i šefovima u važnim novinskim redakcijama, mirila sam se sa svojim pripovjednim kostimom. Jasno, sve dok nisam - na posljednjim stranicama - naslutila da jednom mora doći i kraj i da će ona svoju Mirjanu, razočaranu u svijet oko sebe, samu i ostavljenu, jednostavno gurnuti u Savu. Kad sam kriknula, umirila me riječima: - Roman nekako mora završiti. Ili ženidbom, ili smrću. -
Pokušala sam je zamoliti da izmijeni kraj, trudila sam se uvjeriti je da će se presvijetli Gjalski, kojemu u dvorac Gredice redovito stiže "Ženski list", radovati što je konačno završilo pisanje žene čije tjelesne stanice ne prožima kulturna plemićka krv kao što je njegova. - Daj, Mirjana, saberi se. Njemu je osamdeset godina. Ne vjerujem da ga išta više i zanima. A i poslije romana "Pronevjereni ideali" i "Dolazak Hrvata", ne vjerujem da ima obraza ikome išta prigovoriti - odgovorila je...
Nema komentara:
Objavi komentar