Iako bih trebala isticati pozitivne primjere, kojih svakako ima, oni s negativnim predznakom trenutno dominiraju. Zagreb definitivno zaslužuje i treba imati svoj veliki sajam knjiga, ali nikad siti Kapitalizam sa svojim prijateljem Kičem očito je pojeo ideju. Moj će se osvrt pretvoriti u kratku i subjektivnu sociološku studiju, ali to je samo moj doživljaj koji ionako neće utjecati ni na što.
Suočena sa strašnom gužvom, ubrzo sam počela promatrati ljude, a ne izložene knjige, jer ljudi su me gurali, neljubazno pogledavali, istupali pred mene, premda sam bila na centimetar do željene knjige. Knjige zahtijevaju koncentraciju koja mi je definitivno bila na niskoj razini, a ljude ionako ne možeš izbjeći. Naravno, nije čudno što je gužva na najvećem godišnjem hrvatskom sajmu knjiga, ali... Gdje je u tome svemu ona čarobna riječ - knjiga? Okružena tisućama knjiga, nikad dalje od knjige.
Ubrzo sam se osjećala kao u Zoni sumraka. "Ovdje ništa neću upiknuti, gle, uopće nema ispod 20 kuna.", "A vid' ovih, kako su im debele!"... Ja sam baš na Takve nalijetala, ali ozbiljno mislim da je Takvih bilo najviše. Onih koji traže poklone za čitavu godinu unaprijed, koji kod kuće slažu nekoliko desetaka knjiga po 10 kuna da bi najljepši mogući poklon banalizirali u svojoj plitkosti i bezidejnosti. Tako ja to doživljavam. Kad ja nekome kupujem knjigu, znam što dotičnoj osobi želim pokloniti, to ima neko dublje značenje, i "što košta da košta". Naravno, bilo je onih s pomalo tužnim i rezigniranim licima koji su željeli listati, vizualno i duhovno osjetiti kjnigu pa je onda pobožno kupiti, strpljivo su čekali, vraćali se s mukom na željenu poziciju...
Jači izdavači imali su više Dežurnih koji nisu bili tamo da vam ljubazno objasne što vas zanima i posvete vam se na nekoliko minuta - oni su tamo da mrko paze da netko nešto ne ukrade. Izlaska u susret običnom čitatelju, tj. široj čitateljskoj publici nekakvim slatkim simboličnim poklončićima također nije bilo - pri tome mislim na bookmarke, reklamni materijal, male blokiće, penkale i sl. Kad sam već spomenula reklamni materijal, možda ga je i bilo prvih dana, ali očito je to nedevoljno. Ako želim reklamni materijal, znači da sam zainteresirana za tog izdavača. Meni je to logično povezano.
Uglavnom, ne trebam se dulje zadržavati na ovom dijelu.. Takvi sajmovi nisu mjesta na kojima ja mogu uživati u kupnji kniga. Pucanj u glavu doživjela sam između 5. i 6. paviljona gdje na otvorenom naiđoh na štand "Svijet kobasica" (ne, ne šalim se, tako je pisalo, a mirisi su draškali nosnice!) do štanda "Knjige po 3 kune". Mene to rastužuje. Tri kune su plastični upaljači za jednokratnu upotrebu, žvakaće su zapravo skuplje... Što danas možeš kupiti za tri kune? Ne pada mi puno stvari na pamet. Izgleda da knjigu možeš. Tužno, stvarno tužno. Previše volim knjige da bih se uopće zaustavila pri takvom štandu. Ne razmišljam o motivima, nemam nikakvog dara za mikro i makroekonomiju, meni je posve nova ili rabljena knjiga i dalje magičan predmet i ne smatram to pretjerivanjem, a ono što si trenutno ne mogu priuštiti, pričekat ću i naći u knjižnici, dakle, odbijam kupovati po 3 ili 10 kuna.
Ulazak u 6. paviljon bio je lakši, pa ću završiti u veselom tonu. Tamo sam susrela i stisnula ruku svom kumu, onom samozatajnom i skromnom prevoditelju Biblije kojeg sam nedavno spominjala. Hrvoje Šredl opet me, kao i svaki put, napunio optmizmom, u petanestak minuta poučio nekim stvarima, osjećaj se odmah popravio. Prije slikovnog materijala s njegovog slatkog štanda, spomenut ću samo još jedan lijepi primjer s engleskim nazivom, nažalost. MultimediaPrint, izdavač iz Nove Bile u Bosni i Hercegovini, prvi put se predstavlja hrvatskoj javnosti na ovogodišnjem Interliberu. Lijepo sam porazgovarala s ljubaznom gospođom koja mi je objasnila da su se specijalizirali za izdanja Phila Bosmansa. Nakon što smo nervozno gotovo pobjegli iz 5. paviljona (moja obitelj) nabrzinu kupivši biografiju Led Zeppelina "Kada su divovi hodali Zemljom" za našu nećakinju Saricu koja je jučer slavila 20. rođendan (nema veze s temom, ali moram istaknuti da je izvrsna studentica druge godine anglistike i rusistike i da nas je jučer počastila petnastominutnom prezentacijom o ljepotama Hrvatske na ruskom), s užitkom sam kupila i nekoliko sitnica na štandu MultimediePrinta.
Replika Gutenbergova tiskarskog stroja (moja je Iva s mukom otisnula Psalam 23.)
Čitanje Biblije pod mikroskopom! Priznajem da nisam sve zapamtila što mi je Hrvoje objašnjavao, tko, kada, kako i zašto, ali na malenoj pločici golim okom vidljive su samo točkice koje zapravo predstavljaju stranice.... iz položaja koji sam ja zauzela uspjela sam pod mikroskopom uočiti 4 stranice. Oprosti, Hrvoje, dodat ću kasnije objašnjenja kad se vidimo uživo u tvom ugodnom domu. :)
U rukama držim repliku minijaturne Biblije kakva se krišom dostavljala zatvorenicima u Sibir.
Uvijek pričljivi Hrvoje, pogled na njegovo izložbeno mjesto, otisnuti psalmi koji se suše....
Završit ću s dvije lijepe misli Phila Bosmansa koje sam uočila na štandu MultimediePrinta.
"Neka tvoja životna radost i sreća ne ovise o tisuću i jednoj bezvrijednosti."
"Usprotivi se! Ti nisi stroj načinjen za određenu funkciju. Ti si više od
svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek
da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš dobar čovjek. A to je
zapravo jedino važno na ovome svijetu."
Nema komentara:
Objavi komentar