Redatelj: Milčo Mančevski
Film je strukturiran kroz tri labavo povezane priče koje se na kraju spajaju u čvrstu pripovjedačku cjelinu. Radnja prve i treće priče zbiva se u zabačenim predjelima Makedonije (negdje u brdima oko Ohrida), a druga je smještena u London. Osim likova, povezuju ih motivi agresije na prostorima bivše Jugoslavije, međunacionalne mržnje i ljubavi.
Prva priča: WORDS (Riječi)
Mlada Albanka skriva se u pravoslavnom manastiru bježeći od nasilnih Makedonaca iz svog sela. Mladi monah Kiril (izgledom vrlo zanimljiv Gregoire Colin) koji se zavjetovao na šutnju ne želi je odati, i to plaća izgonom iz manastira. Dvoje mladih odlučuju početi zajednički život, najvjerojatnije u Londonu gdje živi Kirilov brat, slavni fotograf. Njihov odlazak zaustavlja djevojčina mržnjom zadojena albanska rodbina.
Jesu li riječi bitne za uspostavljanje odnosa između dvoje ljudi? Kiril prvi put progovara nakon što je već stavio na kocku vlastiti život i status u manastiru zbog nepoznate djevojke koju progoni bijesno krdo zaostalih brđana. U ovoj su priči riječi izvor nesporazuma, preslikavaju samo mržnju i laži.
Druga priča: FACES (Lica)
Urednica časopisa, moderna mlada zapadnjačka žena, pokušava raščistiti zamršene odnose u braku i izvanbračnoj vezi nakon što saznaje da je trudna. Aleksandar (Rade Šerbedžija) je svjetski poznati ratni fotograf, dobitnik Pulitzerove nagrade, koji nakon traume koju je proživio za nedavnog boravka u Bosni želi mir i vratiti se u rodni kraj (Makedoniju). Odlazi bez svoje ljubavnice, istraumatiziran i nespreman na kompromise.
Treća priča: PICTURES (Slike)
Aleksandar se vraća u rodno selo u brdima Makedonije. Bježeći od deluzija i trauma, tamo biva rastrgan međunacionalnom netrpeljivošću između susjeda Albanaca i Makedonaca, sjećanjima na bivšu ljubav Hanu (Albanku) i zaostalošću sredine.
Svaka priča završava tragično i smrću jednog od likova. Kraj filma majstorski povezuje sve likove i događaje u krug mržnje, nesporazuma i nečovječnosti. Aleksandar, nakon svega što je vidio po frontovima, odbija odabrati stranu, a to je ono na čemu je film temeljen - ideja da nema neopredjeljenih - treba odabrati stranu, bez obzira jesi li u civiliziranom i sivom Londonu ili u pitoresknim okrutnim makedonskim brdima.
Filmska fotografija je fascinantna i vrlo sugestivna (Milčo je inače i fotograf; izložbu fotografija Pet kapi sna imat će u Zagrebu 7. 12. 2012. u Gliptoteci HAZU) i sjajno stopljena sa surovim licima većine likova i moderniziranom makedonskom etno glazbom.
Sjajan film - čisti užitak za gledanje.
Nema komentara:
Objavi komentar