Grupa

Redatelj: Mario Kovač
Prema tekstu Borivoja Radakovića

Upravo sam se vratila od svoje neprežaljene ljubavi - iz kazališta.

Predstava "Grupa" dramskog kazališta KNAP s Peščenice drugi je dio zamišljene trilogije Borivoja Radakovića. I prva predstava "Amateri" još je na repertoaru.
Ranko Zidarić, Sreten Mokrović i Ivica Zadro zvučali su obećavajuće. Nisam razočarana, mada se ne mogu oteti dojmu da ipak nešto nedostaje.
Treba li to pripisati Mariju Kovaču, tekstopiscu Radakoviću ili ipak glumcima?
Predstava je dovoljno dobra da osjećaš zadovoljstvo što si je pogledao, ali ne mogu reći da su me zatravili. Humor je bio svakako preslab za crnu komediju urbanog štiha. Bilo je sjajnih trenutaka, ali i nepotrebno labavih.
Sad dok razmišljam, mislim da je problem u svemu pomalo. Možda najviše u nedorađenom tekstu ili ipak režiji. Trebalo je udariti jače.
Uglavnom, grupu čine tri sredovječna, ma ne, tri postarija ocvala rokera, kojima se pridružuje mlada i nadarena pjevačica, djevojka iz susjedstva željna uspjeha i love.
Dečki se ponovo okupljaju ne bi li dali novi vjetar uglavnom promašenim životima i barem na neko vrijeme proživjeli neka bolja vremena.
Generacijski sraz koji je trebao biti gorivo za mnoge potencijalne nabrijanije dramske situacije preslabo je naglašen. Jasno je jedino da njih trojica i Maja ne žele isto. Maja želi naprijed, a oni žive od sjećanja na dane kad su bili mladi, ludi i seksualno aktivni.
Danas jedan od njih vodi mali dućančić, drugi je aktivist iz nevladine udruge kojeg hrani mama dok on čuva drveće na Zrinjevcu od sječe, a treći opterećen drugom suprugom s bipolarnim poremećajem, radi u Ministarstvu kulture s arheolozima i upravo je postao djed. Ljubav nije sposoban voditi već 5 godina, što uzrokuje dodatne frustracije.

Glazba je također preslaba, s obzirom da je trebala evocirati "dane ponosa i slave". Iva Visković u ulozi Maje više je nego solidna, jako dobro pjeva, oborila me Milvinom Guarda Che Luna u čvršćem rokerskom ruhu.
Sinatrin My Way na početku i na kraju predstave poseban je doživljaj s obzirom na čudnu glazbenu podlogu koja bi trebala simbolizirati ponovno okupljanje bivših rokera i mlade nabrijane pjevačice. To je bilo odlično, definitivno.

Uglavnom, dobra priča, nekoliko sjajnih fora, atmosfera crnila i besperspektivnosti dosta dobro predstavljena - ali nedostajalo je čvrstine u svakom smislu. Zadnjih pola sata najbolji su dio - tek je tad sve dobilo jasnije obrise i postalo životno.
Grupa opet propada, ali propao je i Rim, Grčka čak dvaput, propala je Mezopotamija, Jugoslavija... pa što ne bi jedna grupa, kako kaže Ranko Zidarić pred kraj.
Meni je najbolji stari Mick (ali ne po Micku Jaggeru), to jest, Sreten Mokrović. On me dobio do kraja, simpatičan i najuvjerljiviji.

Odlična fora: "Nekad je  akcija značila djelovanje, a danas je to rasprodaja!"