Alan Benett, Suverena čitateljica/ The Uncommon Reader

Podaci o knjizi:
Izdavač: Fraktura
Godina izdanja: 2010.
139 stranica, tvrdi uvez

Knjižica ukoričena u podatan crveni pliš istinski me razveselila jučer i noćas. Prava literarna poslastica za koju u Hrvatskoj možemo zahvaliti Frakturi.

Jednostavnim i pitkim jezikom autor gradi simpatičnu priču o novoj strasti osamdesetogodišnje britanske kraljice Elizabete, s osvrtom na teško promjenjive dvorske običaje i način razmišljanja. Premda je od početka jasno da se radi o fikciji, Benett nas svojim stilom toliko uvlači u tekst da nam se sve čini mogućim.
Kraljica je tijekom jedne od svojih šetnji s psima u vrtu naišla na pokretnu knjižnicu grada Westminstera, furgon prepun knjiga. Suočena sa, za nju neugodnim pitanjem, što voli čitati, našla se u situaciji na koju kao vladarica nije bila navikla - da ne zna što odgovoriti, i to pred nižima od sebe, knjižničarem i pomoćnikom u kuhinji kojeg je tamo zatekla.

Čitanje je nikad nije posebno zanimalo. Čitala je, dakako, kao i svi, ali ljubav prema knjigama prepuštala je drugima. Bio je to hobi, a u prirodi njezina posla nije bilo mjesta za hobije...  Hobiji podrazumijevaju sklonosti, a sklonosti treba izbjegavati; sklonosti su isključive. Ne treba imati sklonosti. Njezin je posao da izrazi zanimanje, a ne da bude osobno zainteresirana. Osim toga čitati znači ne raditi. A ona je bila žena od akcije.

Ovaj se Kraljičin stav uskoro mijenja jer postaje ono što nikad nije bila - strastvena čitateljica, istraživačica njoj dotad neotkrivenog područja, ovisnica o čitanju.

Također je otkrila kako jedna knjiga vodi drugoj, kako se vrata otvaraju kamo god se okrene i kako su dani suviše kratki da bi pročitala sve što želi.
 ------
Pomislila je kako privlačnost čitanja leži u njegovoj ravnodušnosti: književnost je na neki način ohola. Knjige ne mare tko ih čita ni čita li ih tko uopće. Svi su čitatelji jednaki, uključujući nju samu.

Osim nepresušnog izvora novih spoznaja i osjećaja, Kraljica je u knjigama pronašla anonimnost koju nikad nije imala. Čitanje potiče razmišljanje, čovjek postaje dublji i osjetljiviji na sve oko sebe, a iziskuje i dosta vremena. Dvorjani na čelu s Kraljičinim privatnim tajnikom osjetili su se ugroženima zbog promjene rutine i svega nabrojenog. Udvorice i licemjeri kojima je okružen svaki vladar samo postaju aktivniji.

Dosadašnji je prostor posvećen jednoj razini romana - opsesiji čitanjem, ljubavi prema knjigama, jednoj od onih strasti koja s vremenom ne slabi.
Međutim, tekst je protkan i jetkom, simpatičnom, ali crnohumornom satirom političkih odnosa unutar monarhije, kao i kritikom mnogih "ljudi na položajima" koji su tamo dospjeli, ne zbog dubine i izraženih osobnosti, već zbog rodbinskih veza, agresivne ambicije i svega što s čitanjem, ili umjetnošću, kao (za mene!) jedinim putovima prema produhovljenosti, nema baš nikakve veze.