Uglavnom je teško izdvojiti posljednju misao prije prelaska u drugo stanje svijesti, prije sna, ali čini mi se da sam noćas zadnje pomislila, nakon što sam odložila na stolić Suverenu čitateljicu koju dovršavam, kako su mi se proteklih mjeseci zaredale fantastične knjige do kojih sam došla sasvim slučajno.
Predivan osjećaj spokoja i ispunjenosti dok si u društvu s knjigom poznaju samo istinski zaneseni čitatelji. Oni koji ne mogu zamisliti svoje postojanje bez čitanja, oni u čiju je osobnost svaka dobra knjiga utisnula nevidljivi žig, oni koji su osjetili neku vrstu zaljubljenosti u književnog junaka ili junakinju...
Često čujem od onih koji čitaju da im je ta aktivnost svojevrstan bijeg od stvarnosti. Možda sam nekad i ja bila takva, ali svi se mijenjamo. Danas su mi knjige potvrda stvarnosti - u pozitivnom ili negativnom smislu. Mjera za sve.
Čitanje je oduvijek provociralo i pisanje. Susrete s rečenicama i odlomcima koji kao da govore o meni ili mi govore doživljavam kao i susrete s novim ljudima s kojima se prepoznam na nekoj razini onako "na prvu". Ispisivanje omiljenih dijelova, ponovno čitanje, samo su načini produljivanja trajanja nečeg zbog čega sam bolja. "Svoje knjige" volim kao "svoje ljude" - trebam ih, vraćam im se, želim ih kraj sebe.
Kad svaku novu knjigu počneš doživljavati kao iskustvo, a ne samo kao ugodnu aktivnost, bijeg ili obavezu, onda ne živiš u zamjenskom svijetu, nego živiš punije, višestruko se obogaćujući - stvarnim ljudima, iščitanim junacima, proživljenim i pročitanim.
Čitala sam i čitat ću uvijek, neovisno o životnoj fazi i raspoloženju jer ne čitam više ili manje kad sam euforično sretna ili jako tužna zbog nekih životnih okolnosti. Želja za čitanjem i žaljenje zbog mnoštva knjiga i premalo vremena oduvijek su kod mene postojane.
Čitanje me nadahnjuje, mijenja način razmišljanja, uči, nudi mi odgovore ili shvaćanje relativnosti...
I tako... još jedna moja oda čitanju :)
Nema komentara:
Objavi komentar