29 rujna 2013

Modigliani (2004.)

Redatelj: Mick Davis

Budućnost umjetnosti na licu je žene, tvrdio je ludi talijanski slikar židovskog podrijetla Amadeo Modigliani, a malo zatim u boemskoj pariškoj kavani dobacuje Pablu Picassu: Reci, Pablo, kako vodiš ljubav s kockom?

Dvojica velikana živjeli su u isto vrijeme i na istom mjestu, ne samo za potrebe ovoga filma, nego i u stvarnosti. Pariz kao okupljalište "preživjelih" boema i ekscentrika odupire se, premda sve slabije, industrijsko-militarističko-kapitalističkom svjetonazoru, a u njemu su privremeni dom našli i Diego Rivera, Maurice Utrillo, Moise Kisling... 
Filmska priča razvija se u dvama isprepletenim narativnim smjerovima prateći Modiglianijevu zadnju godinu života i njegovo intelektualno rivalstvo s Picassom. Modi, kako ga prijatelji zovu, onaj je koji uvijek biva ispraćen ovacijama iz svake kavane, svi obožavaju njegov duh i britak jezik, njegovu spremnost na "javno ludilo", ali slike ne kupuje nitko. Modijev organizam oslabljen je nepreboljenom tuberkulozom, siromaštvom, alkoholom i drogama. Ni fatalni susret s mladom Jeanne neće ga smiriti, premda ju je jako volio. Jeanne je  djevojka iz krute katoličke i snobovske obitelji i Modiglijanijeva muza. Nakon njegove smrti bacila se, trudna s drugim djetetom, s balkona.

Film je sjajan, prvenstveno zbog odlične glumačke postave. Andy Garcia je dokazano briljantan, a Elsa Zylberstein, koja je utjelovila Jeanne, možda je i najjači dio filma. Od njezina profinjenog, kockastog lica naglašenih crta i mekih očiju do uvjerljive glume lišene izvještačenosti - sve se poklopilo s pomno odabranim lokacijama, pogođenom atmosferom te Modiglianijevim ekspresionističkim portretima izduženih vratova i tamnih boja.

Modigliani pleše oko Balzacova spomenika.
Nastajanje slavne "Jeanne".
Modigliani i Picasso kojeg glumi sjajan Omid Djalili.

Nema komentara:

Objavi komentar