Redatelj: Benh Zeitlin
"Hushpuppy, šestogodišnja djevojčica, živi s tatom Winkom u zajednici Delta na samom rubu svijeta. Wink iznenada oboli od tajanstvene bolesti. Istovremeno, val nesnosnih vrućina otapa ledenjake, što oslobodi drevna pretpovijesna bića. Razina mora raste, stvorenja dolaze, Wink polako umire a Hushpuppy kreće u potragu za davno nestalom majkom..."
Prethodni dio teksta prenesen je s jednog od TV i filmskih portala, a na iste sam nebuloze naišla na još nekima. Potpuno krivi sažetak sadržaja, tj. prikaz filma kojim se valjda želi pojačati fantastična nota te time privući gledatelje. Ili oni koji su to osmislili (a to im je i posao) ne razumiju osnovnu fabularnu nit filma?!
Šestogodišnja Hushpuppy živi s ocem u izoliranom močvarnom području negdje u Americi (kasnije sam saznala da se radi o dijelu oko New Orleansa). Tamo nisu sami, nego s ostalim voljnim društvenim izopćenicima za koje uopće nije jasno zašto su se izdvojili od "civilizacije". Stječe se dojam da teže slobodi u negativnom smislu (ne zato da bi rasli), tako da se mogu do besvijesti opijati i u toj isparavajućoj magli ubijati dan za danom. Hrane se onime što ulove, često jedu sirove stvari, higijenski su uvjeti na najnižoj mogućoj razini... Film obiluje nelogičnostima koje me i inače jako smetaju. Pripadnici samoproglašene zajednice sebi svakodnevno love za preživljavanje, a mačkama kupuju ili kradu hranu u limenkama (vidljivo kad Hushpuppy pokušava sama kuhati). U jednoj od scena Hushpuppy kaže da ona i tata žive poštujući prirodu, a čitav film odiše sebičnošću članova zajednice prema svemu što ih okružuje: smeće se baca posvuda, vodene su površine zagađene... Odlučiti živjeti u prirodi ne znači poštovati prirodu!
Val nesnosnih vrućina nije odjednom otopio ledenjake, kao što se tvrdi u početnom prikazu, nego je to ono čemu djecu uči samoproglašena učiteljica, a sve da bi im ulila strah od civilizacije i duhovno ih ojačala za taj surovi život na koji su osuđeni zbog odraslih koji su tako odabrali. Kalvariju izaziva uragan koji su oni ignorirali, a posljedice traju mjesecima. Fantastična stvorenja zapravo su bikovi kao simboli smrti, propasti, promjene i dio su naracije koja pripada mašti šestogodišnjeg djeteta. Hushpuppy kreće u potragu za majkom, koja nikako nije "davno nestala" kad ona ima 6 godina!?
Uglavnom, filmska je naracija pripala šestogodišnjem djetetu, što je dobro, ali u cjelini totalno promašeno i pretjerano, kao što to samo Ameri znaju. Totalno sam alergična na tu nevjerojatno pametnu i zrelu djecu kakvu oni prikazuju u većini filmova - pa još i pjesnike. Ipak, sve pohvale idu maloj glumici koja je i ponijela cijeli film, a svakako je svojom dječjom nesputanošću, opuštenošću i egzotičnom ljepotom nesvjesno pomogla neinventivnim scenaristima i redatelju da umiješaju još jedan kino-hit.
Dobra početna ideja, koja je mogla ispasti sjajna, uhvatila se (i opet) u mrežu jeftinog igranja na gledateljeve emocije i želju za velikom zaradom koja prati svjetski uspjeh. Priča i prelijepa (i talentirana) djevojčica nudili su više mogućnosti, ali lakše je sve spetljati u patetičnu mješavinu drame i fantastike, fabularno i u cjelini vrlo prozirnu, idejno nedefiniranu i potcjenjivačku prema gledateljima. Nije cjelina dobra zbog lijepog djeteta i čarobno divljih pejzaža. Nakon ovog filma ostala sam prazna. Meni - loš film.
Nema komentara:
Objavi komentar