PROTURJEČNA HLADNOKRVNOST JOHNNYJA CASHA
Muza svih tabletomana ovoga svijeta, Čovjek u crnom, Johnny Cash izjavio je: Svoje ovisničke sklonosti naslijedio sam od oca. To je njegova ostavština, ali moja odgovornost...
Johnny Cash čitav se život bori sa svojim demonima, krivnjom zbog bratove smrti u djetinjstvu, traumama iz disfunkcionalne obitelji, ovisnostima o tabletama. Međutim, neosporan je njegov katarzični talent da unutranje crnilo, usamljenost neobjašnjivu "normalnima" i mračne strane svoje ličnosti pretvori u snažnu umjetničku poruku (bez obzira pjeva li svoje ili tuđe pjesme).
Danas živi povučeno na svojem imanju na Jamajci, koje je nekada pripadalo ocu pjesnikinje Elizabeth Browning. June Carter je još uvijek uz njega, premda to vjerojatno zahtijeva užasan svakodnevni napor. Organizam Johnnyja Casha posustaje zbog brojnih upala pluća, oslabljenog srčanog mišića, trovanja krvi koje je preživio, brojnih operacija i dugogodišnje ovisnosti o speedu.
Prvi amfetamin uzeo je 1957. i osjećao se super. Za manje od godine dana uzimao je količine koje su strašile i ovisnike veterane. Stalno je imao osjećaj da su mu pod kožom živi trnci, nekakvo iverje koje ga bocka i svrbi, i taj je osjećaj umirivao sve većom količinom tableta. Nakon raspada prvoga braka s četvoro djece neko je vrijeme bio sustanar s Waylonom Jenningsom u Nashvilleu. Jennings se, premda i sam narkoman, grozio života s Čovjekom u crnom, koji je mogao satima bacati nož u zid dnevne sobe u bilo koje doba dana ili noći.
Godine 1995. posljednji je put pokušao održati europsku turneju, ali izdržao je samo jedan koncert u Royal Albert Hallu. Prije toga, u zrakoplovu se zaključao u nužnik i progutao toliko tableta da je satima bio u nesvijesti.
Najprodavaniji su mu albumi sa snimljenim nastupima uživo u kalifornijskom zatvoru Folsom (1968.) i San Quentin (1969.). Očito je u tim mračnim prostorima bio u svom najboljem izdanju.
Nema komentara:
Objavi komentar