Redatelj: Tarsem Singh
Koliko god ideja priče bila dobra, manipuliranje maštom i zainteresiranošću bolesnog djeteta, ovo mi je jedan od najnapornijih filmova koje sam gledala do kraja, čekajući ne znam što.
Prikazati maštu djeteta u filmskom izričaju vrlo je zahtjevno i vjerojatno se događa ovo što se dogodilo - granični slučaj gledljivosti. U Panovom labirintu fantastične scene iz dječje mašte ipak nisu zauzimale toliki dio filmske naracije, a ostali su dijelovi bili izvrsno brutalni i realistični pa je i rezultat bio jako dobar, a ovdje se pretjeralo do iznemoglosti. Možda jest vizualno atraktivan, mada meni čak i nije, možda ja ne razumijem sve to, ali meni je ovo djelovalo kao isfuravanje dobre početne ideje bez razrađenih nijansi pa se otišlo u fantaziju i izgubilo u njoj. Ne leže mi takvi hibridni žanrovi, možda zato što nisam naišla na odličan uradak. Fantazija je sama po sebi zapravo nezahtjevna u sadržajnom smislu jer si možeš dopustiti sve, ništa te ne drži, sve je labavo..., a u produkcijskom skupa (film je sniman više od dvije godine na raznim lokacijama) i naporna - meni (naporna, ne skupa :) )
Ne ide mi baš danas.
Nema komentara:
Objavi komentar