...Jer naše društvo ima veliku vertikalnu protočnost. Nemamo stabilne elite... Socijalizam je uništio stare elite - ono nešto buržoazije i provincijske aristokracije - zatim su rat i nacionalizam devedesetih uništili socijalističku elitu, a onda se na koncu, dogodila i demokracija, pa se trebalo riješti i nacionalističke elite.
Poražene elite mogle su preživjeti u zavjetrini... O, da, mogli su voditi svoje biznise i iz sjene povlačiti konce, ali na svjetlu dana, u našim reprezentativnim medijima, koji su, u svakom trenutku, morali biti "ogledalo novog vremena", štoviše, "trenutka" - mi smo stalno trebali nove ljude! Nove kolumniste i opinion makere, nova lica, nove fotke. U desetak godina promijenili smo tako, užurbanim tempom tri medijske paradigme - socijalističku, pa ratnu, pa demokratsku - što će reći: potrošilo se par generacija pametnjakovića, tako je sad naša medijska elita bila neobično mlada.
Nedostajalo je ljudi koji se nisu kompromitirali. Ako si donedavno slušao Lou Reeda, radio kao konobar ili studirao vinarstvo, sad si imao priliku zastupati nove vrijednosti... Demokraciju, pop-kulturu, slow food... Ne dovodeći u pitanje kapitalizam, naravno - ta nismo komunjare - tako da protiv te privatizacije koju su devedesetih obavili odabranici sreće i nacionalnog vođe, nisi mogao ništa. Lova se povukla u zavjetrinu, a mlade medijske snage stigle su da oslikaju kulise europskog puta i normalizacije... Uostalom, što drugo raditi nakon što je revolucija provedena i lova pospremljena? Sad trebamo harmoniju, sigurnost, potrošača, slobodnog individualca koji otplaćuje kredite; možemo promovirati i malo hedonizma, neka ljudi uživaju, naravno u granicama, toliko da se crkva ne naljuti.
Bilo je za svakog ponešto. Ne može se reći da nije dinamično: mi smo novo društvo, društvo stalno novih kulisa i nove iluzije. Svi smo praktički odjučer... Nema ovdje doma lordova, ni stare buržoazije, nego samo bivši socijalistički radni narod koji se svlači i preoblači, te se hrpimice, u karnevalskom naporu, uspinje prema zvijezdama. Svi se pokušavaju lansirati: neki padaju na glavu, ali... Tranzicijska varijanta američkog sna stvarno postoji, s tim da u općem metežu i brzinskom repozicioniranju uspjeh ovisi o slučaju. Sve je kao u Big Brotheru. Netko od prosječnih će biti lansiran, ali tko? Ovo je vrijeme otvorenog neba. Svi osjećamo da ne može potrajati dugo. Nebo će se zatvoriti. Društvo će se stabilizirati, proći će tranzicija, onda ćemo znati tko je ušao, a tko nije. Jednom ćemo i mi imati dom lordova, naravno lažnih, ali nebitno...
Nema komentara:
Objavi komentar