Prije svega, jezični problem!!! Na što sam posebno osjetljiva kad se nešto pušta u javnost, a sve manje tolerantna i inače. Usporedite, molim vas, sljedeće sintagme: predsjednik razreda, heroj ulice, voditelj radionice... pa razmislite je li genitiv, kako je upotrijebljen, primjeren u naslovu filma? Je li to majka koja na neki način "upravlja" asfaltom ili je to, prema sadržaju, majka na asfaltu? Inače, junakinja Mare iz filma majka je sedmogodišnjeg Brune, a ne asfalta.
------------------------------------------------
Film koji je skoro jako dobar. To svakako znači da je dobar, ali baš ono što mu nedostaje čini ga u većem dijelu iritantnim. A opet. Čak sam se na kraju i rasplakala. Zapravo film svoju snagu postiže tek u zadnjoj četvrtini (a traje dva sata). Ne smeta me sporiji tempo, to nikako, ali s glumcima nešto nije štimalo. Mislim da čak nije problem u njima, nego opet u redatelju. On je taj koji je trebao izvući iz njih čvrstinu i uvjerljivost, a ne oscilacije navedenog. Nije li, uostalom, redatelj odgovoran za cjelinu?
Mare (Marija Škaričić) i Janko (Janko Popović Volarić) mladi su bračni par sa sedmogodišnjim dječakom (ili tu negdje). Među njih se uvukla šutnja i nerazumijevanje. S prošlošću nismo upoznati; film se čitavo vrijeme razvija u sadašnjosti, kroz nekoliko dana i noći od Božića do Nove godine. Nakon iznenadnog fizičkog nasilja Mare ostavlja muža i odlazi s djetetom bez ikakvih planova u noć. Osim najnužnijih stvari u torbi, uzima jedino auto. Nakon što shvati da u blagdanskim danima nije dobrodošla kod prijateljice, koja i sama ima nasilnog partnera, Mare s djetetom provodi dane po tržnicama, dječjim igralištima i šoping centrima. Noći provode u autu, osim jedne u kojoj su se počastili hotelom. Dječak je nevjerojatno strpljiv i veoma vezan uz majku, a njihov kvalitetan odnos dobro je prikazan.
Lik "čudaka", čuvara u šoping centru, sjajno je odigrao Krešimir Mikić. Čudakom u navodnicima nazvala sam ga jer je tako i dočaran. Čudak je danas nepotrošački usamljenik koji pati zbog neostvarenosti kroz obitelj, a ne nemogućnosti odlaska na skijanje kao prijateljski par s kojim su se družili Mare i Janko.
Njegov je lik najjači.
Osim na trenutke isforsirane i neuvjerljive glume (što ne ide Mikića), film nerealno dočarava stanje u Hrvatskoj, premda mu to nije tema. Ispada da smo država srednjeklasnih, razmaženih obitelji, a naznake prave hrvatske stvarnosti vidljive su tek u činjenici da je Mare nedavno dobila otkaz.
Ma ne znam. Više nego solidan film, ali , ali, ali... daj, Mataniću, nisi od jučer... zašto ga nisi učinio stopostotno pitkim i uvjerljivim? A u pojedinim elementima je izvrstan... Šteta.
Nema komentara:
Objavi komentar