...Onda sam prišao bliže.
Kod ovog izloška nije bilo jarka. Umjesto njega je između nas bila drvena ograda sa šiljcima do visine prsiju.
"Ovo su opasne životinje", gorko reče Hiero.
Samo sam zaprepašteno zurio. Isprva nisam čak bio siguran što to gledamo. Onda sam tiho opsovao.
Jer to su bili ljudi. Crni ljudi. Bosi, obučeni u dronjke. Grupa muškaraca čučala je na plosnatom kamenju u blatu, pušili su grube lule, diskovi su im visili iz golemih ušnih resica. Žene su sjedile u krugu malo dalje, s odjećom s uzorkom leoparda čvrsto vezanom oko intimnih dijelova. Mužarom i stupom usitnjavale su kukuruzno brašno, a prah im je padao po stopalima. I unatoč svem tom blatu, unatoč prljavštini i muhama, njihova je koža izgledala čudno sjajno. Srebrno crna, kao da su ih čuvari zoološkog vrta laštili kao onikse.
U prsima mi se rodila bol. "Ovdje drže ljude?"
"Ovo je samo afrička izložba", promrmlja Hiero. "Imaju i Samoance i Eskime." Pokušavao se nasmiješit, ko da to nije jezivo. Ili kao da je tako jezivo da je smiješno. Ali smiješak mu nije dopro do očiju.
"Ljudski zoološki", promrmljah. "Majketi."
Nema komentara:
Objavi komentar