Redatelj: Basil Dearden
Prvi puta pišem o filmu koji sam gledala samo polovično, recimo, zadnjih 45 minuta. Međutim, i to što sam vidjela, bilo mi je sjajno. Počela sam kad je grupa sredovječnih muškaraca, osim dvojice nešto mlađih i jednog starijeg kojeg zovu Ocem, u završnoj pripremi za pljačku banke. Ubrzo počinje "operacija", detaljno razrađena i isto tako prikazana. Svi su bili tako staloženi i decentni u svojim ulogama (ne mislim samo doslovno), izražajnih lica usprkos hladnokrvnosti kojom zrače. Baš su me dečki dobili da gledam do kraja, premda sam si pripremila kontrolne uz jutarnju kavu. Naravno, banku su opljačkali bez današnjih krvavih scena, elegantno i brzo. Malo dima i puno časti i povjerenja. Čast je ono što ih drži na okupu, premda su s druge strane zakona. Čast prema zajedničkom dogovoru i zadanoj riječi. Kasnije sam, čitajući o filmu, saznala da su svi nečasno otpušteni iz vojske, tako nešto. Novac dijele na jednake dijelove, bez svađa, bez teških riječi, i odlaze jedan po jedan svatko svojim putem uz dogovor da se više neće javljati jedni drugima.
Stvari su se, naravno, zakomplicirale i u završnoj sceni zajedno su u policijskom kombiju.
Krasan jutarnji, može i večernji, filmić bez velikih i nabrijanih scena, ali s uvjerljivim i jako simpatičnim glumcima. Pardon, pola filmića.
Nema komentara:
Objavi komentar