Prošlog sam ljeta obnovila prva tri dijela Zagorkine Gričke vještice, a kroz ovih nekoliko slobodnih dana počastila sam se četvrtim (tj. častim se još uvijek), pa onda vjerojatno i petim. Kao i prije tridesetak godina, preferiram dijelove čija se radnja događa u Hrvatskoj, u Zagrebu, ali ipak me obuzelo (opet) i ovo na bečkome dvoru. Sve bez problema vizualiziram, kao da gledam film. Ponovo sam fascinirana njezinim majstorskim uvođenjem mnoštva novih likova, isprepletanjem njihovih djelovanja i sudbina, tom lakoćom u gradnji zapleta (nama se čini kao lakoća) u kojima se čitatelj ne gubi, nego uranja.
I opet sam mala curica koja je popustila u šestom osnovne s ocjenama dok nije to sve slistila i progutala. Prošlo je vremena, skupljeno iskustava kojekakvih, iščitani su deseci tisuća stranica, završen studij književnosti... ali kad nešto valja - valja uvijek. Pripovjedačica Majstorica.
Nema komentara:
Objavi komentar